Ako se radi o PANDAS-u, tegobe mogu trajati nekoliko tjedana ili mjeseci, postupno popuštaju i nestaju, da bi se u sklopu sljedeće streptokokne infekcije naglo pojavile.

ŠTO JE PANDAS?

Termin PANDAS odnosi se na akronim od „Pediatric autoimmune neuropsychiatric disorder associated with group A streptococci“ koji opisuje pojavu ili pogoršanje tikova, opsesivno-kompulzivnih i drugih promjena u ponašanju pod utjecajem streptokoka (beta hemolitičkog grupe A).

Dijagnoza sindroma PANDAS je kontroverzna. Hipoteza o povezanosti streptokokne infekcije i mogućih neuropsihijatrijskih tegoba u djece za sada je utemeljena samo na opservacijskim studijama (proučavanju tijeka tegoba kod bolesnika), ali točan uzročno-posljedični mehanizam još nije otkriven.

Moguće je teorijsko objašnjenje kako u neke djece infekcija beta hemolitičkim streptokokom grupe A može započeti autoimuni odgovor i proizvesti protutijela koja ometaju pravilnu funkciju bazalnih ganglija u mozgu, što dovodi do pojave tegoba. Sindrom PANDAS nalazi se u spektru sličnih pedijatrijskih autoimunih hipoteza kao npr. PANS (Pediatric acute-onset neuropsychiatric syndrome) ili CANS (Childhood acute neuropsychiatric symptoms) u kojima se radi o proširenim kliničkim sindromima, također hipotetskih i za sada još kontroverznih, a u ovim slučajevima povezanih s neinfektivnim uzrocima ‒ lijekovima, metaboličkim bolestima i drugim infektivnim okidačima.

KAKVE TEGOBE SE JAVLJAJU?

Tegobe se prezentiraju kao nagli, iznenadni početak opsesivno-kompulzivnog ponašanja ili smanjenog (ili jako izbirljivog) uzimanja hrane, uz barem dva istovremena jasna neuropsihijatrijska simptoma ‒ tjeskobu, depresiju, emocionalnu labilnost. Roditelji često budu zbunjeni naglom promjenom ponašanja koji dominiraju u tegobama, a praćeni su još pojavom (ili pogoršanjem) nevoljnih i nesvrsishodnih kretnja (tikovi).

Kako ne postoji pretraga koja bi mogla dokazati ili isključiti da se radi o PANDAS sindromu, predloženi su međunarodni dijagnostički kriteriji, kako bi se umanjila mogućnost pogrešnog dijagnosticiranja i pokušao postići strukturiran i jednolik pristup dijagnosticiranju ovog kontroverznog stanja.

Dijagnostički kriteriji za PANDAS:

• Prisutnost opsesivno-kompulzivnog poremećaja i/ili tikova
• Početak između treće godine i početka puberteta
• Iznenadni početak i epizodni tijek simptoma (u ponavljanim streptokoknim infekcijama)
• Vremenska povezanost između infekcije i početka ili pogoršanja tegoba
• Mikrobiološki dokazana infekcija beta-hemolitičkim streptokokom grupe A u brisu grla ili prethodna dijagnoza šarlaha
• Udruženost s drugim neurološkim tegobama (npr. motorna hiperaktivnost, neobični, trzajući nekontrolirani pokreti, pogoršanje fine motorike i grafomotorike – tegobe se mogu objektivizirati promjenom u rukopisu ili crtežima prije i za vrijeme tegoba).
• Uz sve spomenuto, važno je da se simptomi ne mogu objasniti drugim neurološkim poremećajem.

Uz dijagnostičke kriterije, kod djece roditelji mogu primijetiti i opisati svom liječniku npr. i sljedeće simptome: poremećaj pažnje, stalno vrpoljenje, nagle promjene raspoloženja, razdražljivost praćenu tugom, poteškoće sa spavanjem, pojavu noćnog mokrenja, poteškoće s odvajanjem od roditelja (separacijske tegobe).

Kod sumnje u PANDAS uz zadovoljene kliničke kriterije (pogotovo ako se radi o ponavljanim epizodama tegoba povezanih sa streptokoknom infekcijom) i mikrobiološke pretrage, može pomoći i određivanje antistreptolizinskog titra (AST titar) i antiDNAze B u krvi koji ostaju povišenih vrijednosti mjesecima nakon infekcije.

LIJEČENJE

Liječenjem streptokokne infekcije najčešće dolazi do spontanog i postupnog smanjenja ili prestanka tegoba, a često tek ponovna pojava u sljedećoj streptokoknoj infekciji pobuđuje temeljnu sumnju da se radi o sindromu PANDAS. U prvoj pojavi tegoba često nije jednostavno zaključiti radi li se o mogućem PANDAS-u ili ne.

Vrlo je važno napomenuti da je stanje vrlo rijetko i da svaka pojava tika ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja ne znači sindrom PANDAS. Potrebno je pridržavati se dijagnostičkih kriterija i ne opterećivati djecu i obitelji nepotrebnim dijagnostičkim postupcima.

Djeca s tikovima ili opsesivno-kompulzivnim poremećajima mogu imati nekada više a nekada manje prisutne tegobe koje trajno osciliraju, ponekad od dana do dana dugo razdoblje. U djece s PANDAS-sindromom uvijek se radi o naglom, iznenadnom razvoju tegoba, doslovno u jednom danu, tegoba u kojima dominiraju psihijatrijske tegobe, a nevoljne kretnje ekstremitetima u drugom su planu. Kod tikova je obratno, i u pravilu nema promjene u ponašanju djeteta. Ako se radi o PANDAS-u, tegobe mogu trajati nekoliko tjedana, ponekad i mjesecima, postupno popuštaju i nestaju, da bi se potom u sklopu sljedeće streptokokne infekcije naglo pojavile.

Ako su tegobe jasne, izražene i ne prolaze spontano te dođe do postavljanja dijagnoze PANDAS-sindroma, moguća je primjena imunomodulacijske terapije (kortikosteroida, imunoglobulina i plazmafereze). Rutinska primjena takve terapije nije indicirana, kao ni kronična profilaksa antibioticima. Dugoročna je prognoza sindroma PANDAS povoljna i ne ostavlja trajne posljedice.

Tekst: dr. sc. Goran Krakar, dr. med., neuropedijatar
Poliklinika Sabol
Foto: Freepik

Objava Sindrom PANDAS – što je i kakve tegobe kod djece izaziva? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ako se pojavi tik kod djeteta, valja znati da niti jedno dijete nema iste simptome. Tikovi kod djece se najčešće javljaju kao jednostavni motorički tik, primjerice kao treptanje očima, trzanje glavom, slijeganje ramenima i sl. Može biti i složeniji u smislu izvijanja tijela ili dijelova tijela, grimasa lica, dodirivanja, mirisanja, šmrkanja i sl. Tik ne mora biti samo motorni nego se može manifestirati i različitom jednostavnijom (lajanje, kričanje, krkljanje…) ili složenijom (ponavljanje sadržaja, riječi) vokalizacijom. U početku se uglavnom kod svake pojave prezentira jednako, a s vremenom dolazi do promjene u drugi tik.

Kada i zašto se tikovi javljaju?

Tikovi se pojavljuju u spektru poremećaja od blagog pa sve do Touretteova sindroma. U blage ubrajamo tranzitorni tik, koji je ujedno i najčešći oblik, i traje manje od godinu dana. Pojavljuje se u 5 – 25 % djece, može se mijenjati s vremenom i prijeći u kronični tik.

Kronični tik obilježava trajanje duže od godine dana ili motornoga ili vokalnoga tika (ne oboje). U rjeđim slučajevima multiplih tikova ili kombinacija motornih i vokalnih tikova govorimo o Touretteovu sindromu, koji također može biti blaže ili jače izražen.

Tikovi se češće pojavljuju u dječaka nego u djevojčica, ne mogu se spriječiti, a najčešće se javljaju između pete i sedme godine života. Gdjekad pojavi tika prethodi infekcija, koja je osobito značajna u rijetkom i nedovoljno definiranom entitetu pod nazivom PANDAS (Pediatric Autoimmune Neuropsychiatric Disorders Associated with Streptococcal Infections).

Uzrok tika i dalje je nejasan. Nije nađen određeni gen, ali u obitelji katkada više naraštaja razvije tik. Pretpostavlja se da uz genetsku sklonost, različite hormonske promjene ili okolišni čimbenici mogu biti okidač za pojavu tika. U slučajevima emocionalnog stresa mogu postati učestaliji.

A kako se postavlja dijagnoza?

Za postavljanje dijagnoze najčešće je dovoljan samo pregled djeteta, uz roditeljski opis ili videozapis tegoba. Psihološkim testiranjem djeteta mogu se otkriti pridruženi poremećaji poput hiperaktivnosti, opsesivno-kompulzivnih poremećaja i poteškoća s učenjem. Tikove je najvažnije razlikovati od drugih nevoljnih poremećaja kretanja (npr. korea, spazam, miklonizmi, distonija, parcijalni epileptički napadaji i sl.), koji mogu biti pokazatelji neurološke bolesti.

Tikovi ne ometaju djetetov razvoj, stoga je potrebno provesti edukaciju roditelja i djece o prirodi tika. Iako su bezazleni, mogu biti uznemirujući i dovoditi do socijalnih poteškoća. Medikamentozno liječenje primjenjuje se samo u slučaju težih oblika ili pridruženih poremećaja. Nema dokaza da promjena u prehrani ili životnom stilu i aktivnostima pridonosi liječenju tika. Djelomični ili potpuni prestanak tika u većine djece nastupa odrastanjem.

Tekst: dr. sc. Goran Krakar, dr. med., neuropedijatar
Poliklinika za dječje bolesti “Dr. Sabol”

Foto: Freepik

Objava Tikovi kod djece – što su tikovi, kada i zašto se javljaju pojavila se prvi puta na pitajmamu.