Pretpostavljamo da su odgovori na navedena pitanja „da“ pa ćemo od te pretpostavke krenuti i pokušati dočarati zašto je fotografija bitan dio naših života, kako stvara osjećaj pripadnosti i bitan je faktor obiteljske tradicije posebno u ovo naše digitalno doba.

Bez obzira dolazimo li iz male ili velike obitelji, one jakog ili manje jakog materijalnog statusa, gradskih ili ruralnih korijena, svi imamo fotografije naših predaka koje vrlo rado pogledamo i pronalazimo sličnosti i razlike između članova naše obitelji, nas i naše djece. Bez obzira na status i mogućnosti, svi su uvijek držali do fotografije jer su znali da će fotografija ostati podsjetnik na lijepe trenutke i u budućnost prenijeti priče tih trenutaka.

FOTOGRAFIJE PRIČAJU PRIČE

Tako će nas fotografije iz prošlosti često potaknuti i na priče o karakteru ili fizičkom izgledu nas, naših predaka i članova obitelji i na međusobne usporedbe. Potaknut će nas i na priče o lokacijama gdje je fotografija napravljena, stilu života koji se živio u doba fotografije i događajima ili ljudima iz perioda iz kojeg je fotografija, o kojima smo čuli priče ili koji su se nama osobno dogodili. Ukratko, samo jedna fotografija može nas povezati i na neobjašnjiv način probuditi emocije uspomenama i pričama iz prošlosti.

Kažu da je „sutra danas, a danas jučer“. Vrijeme ide, a svi naši lijepi trenutci postat će dio prošlosti nas i naših najmilijih. Naša djeca s veseljem će gledati uspomene na svoje djetinjstvo, zajedničke trenutke s nama, bakama i djedovima i ostalim članovima obitelji i prijateljima.

PUTOVANJE KROZ VRIJEME

Sačuvajte najdraže trenutke i omogućite svojoj djeci da ih jednog dana fotografije vrate u djetinjstvo, u zajedničke lijepe trenutke i da dožive emotivno putovanje kroz vrijeme.

U ovo naše digitalno doba, sve više fotografiramo, a kao da je sve manje fotografija. Teško da će naša djeca tražiti hard diskove na kojima se nalaze tisuće i tisuće digitalnih fotografija. To smo do sada, izgleda, već svi i shvatili pa nije ni čudo da se dobro staro razvijanje fotografija vratilo u modu. Sada s još više mogućnosti čuvanja uspomena u raznim formatima.

Foto: Cewe

Objava Čuvajte najljepše obiteljske trenutke, jednog dana djeca će vam biti zahvalna na tome pojavila se prvi puta na pitajmamu.

To joj je najveća ljubav! Ma dobro, teško da bi odlučila jesu li najveća ljubav bebe, trudnice ili mališani, a visoko na popisu su joj i – naše naslovnice. Naime, Jasmina je fotkala više od stotinu mama i beba koje su zasjale na naslovnicama časopisa Mama&Beba. Koliko god joj se mi smijali kad pokušava animirati klince (a često mame prasnu u smijeh), jer – smiješno je – ona se ne da smesti i napravit će sve za dobru fotku. Rezultate ste i sami vidjeli! Ovoga puta odlučili smo malo „izrešetati“ našu Jasminu i tako vam je predstaviti.
                                     

KLIK NA VIDEO JE – OBAVEZAN!

Diplomirala si engleski i francuski jezik i književnost, radila godinama kao event manager u berlinskom hotelu, da bi na kraju završila kao – fotograf beba, djece i trudnica. Možeš li se danas zamisliti kao profesoricu ili zaposlenicu hotela?

Ne, danas više ne! Obje te profesije su bile zanimljive za određeni dio mog života i ova druga me stvarno puno naučila ali obje su uvijek bile “posao”… Ovo što danas radim je po osjećaju potpuno drugačije. Iako je često vrlo zahtjevno i poprilično naporno nikad mi nije teško ići na posao, dapače veselim se!

Kako si se našla u svijetu fotografije? Je li te i prije tog zanimala fotografija?

Fotografija je oduvijek bila moja ljubav. No u ovaj vrlo specifičan oblik fotografije ušla sam potpuno slučajno. Kad sam nakon prvog porodiljnog (i jedinog koji sam imala, odnosno iskoristila :)) završila fotografiju u Berlinu sasvim slučajno sam na praksi završila kod jednog fotografa koji je bio specijaliziran za bebe i to je bila ljubav na prvi pogled.

Nakon toga je slijedilo puno usavršavanja jer je fotografija novorođenčadi jedna potpuno zasebna kategorija. Tu nije dovoljno imati dobru kameru i dobro oko, tu zaista moraš imati određeno znanje. Uz to se odmah nadovezala i fotografija trudnica i tako me evo danas ovdje gdje jesam

Fotkaš one najmanje bebe, fotkaš trudnice, fotkaš klince. Koji ti je dio posla onako najemotivniji, najdraži? I iscrpi li te jednako toliko?

Najdražu kategoriju nemam. Uvijek sve ovisi o modelima i njihovu raspoloženju no fotografiranje novorođenčadi je definitivno najemotivnije, ali najviše i iscrpi! I nakon 14 godina koliko ovo radim, svaki put se ponovo rastopim kad u ruke primim bebu staru nekoliko dana (ili sati jer bilo je i toga). To je vrlo sličan osjećaj onome kad sam nakon poroda prvi puta primila svoje klince u ruke. Nekako se osjećaš silno povlašten da sudjeluješ u toj čudesnoj kreaciji svemira.

Klik, klik i na ostale intervjue i priče mama

Ova ti je godina, kao i svima, malo drukčija. No, tvoj posao uz raznoliku satnicu zahtijeva jako dobru organizaciju vremena – tu su još i tvoji klinci, škola, kućanski poslovi… Pogubiš li se katkada i tko ti je najveća podrška? Kad imaš osjećaj da si se pogubila, tko će te „naći“?

Zamislite lika sa zviždaljkom, bičem Indijane Jonesa i rikom Chewbacke… To sam ja kod sebe doma! Kad si sam svoj šef, kao ja, imaš određenu slobodu nad raspodjelom svog vremena i to je jedan od aspekata mog posla koji najviše cijenim. Ako treba ja ću se cijeli dan posvetiti svojim klincima i onda ću obradu fotki raditi po noći no takvi dani su iznimke, a ja sam silno zahvalna da si ih mogu priuštiti kad god mi treba.

I nakon 14 godina koliko ovo radim, svaki put se ponovo rastopim kad u ruke primim bebu staru nekoliko dana

No većinu dana sam lik sa zviždaljkom! Svi u kući – kako to danas biva – imamo po stotinu obveza i ako ih ne posložiš k’o vojnike, ništa ne funkcionira!
Sama sam si vjerojatno kriva za to što se u kući svi pouzdaju u to da ću ja sve posložiti pa sad već bez prevelikog razmišljanja svakodnevno urlam na sve strane. Uglavnom, funkcioniramo, ali da se svako toliko pogubim i to je istina. Dok me s jedne strane muž moj jedini voli dovesti do ludila, u trenucima kad se meni prelije čaša uvijek i isključivo jurim k njemu. Tada moj Nijemac preuzima moju zviždaljku i čuva tvrđavu koliko god treba.

Mama si dvojice tinejdžera – Luke i Borne – kako bi se opisala kao mamu? Jesi li stroga? Što bi njih dvojica rekli?

Jesam, stroga sam… ali samo po današnjim mjerilima. Odgajam svoju djecu onako kako su odgajali mene jer imam izrazito dobar odnos sa svojim roditeljima i mislim da su odradili dobar posao. Istovremeno se jako trudim dati svojim klincima što više slobode i učim ih snositi neku odgovornost.

Ja sam stara škola. Užasno mi je važna pristojnost u svim oblicima.

Iz moje perspektive sam i jaaako liberalna u nekim stvarima i voljela bih da moji klinci znaju da će vrata kod mame i tate biti uvijek otvorena, bez obzira koliko zaribali. No sudeći po tome da guram kokice kroz uzak procijep na vratima koji mi moj 14-godišnji sin otvori kad ima prijatelje u svojoj sobi…. mislim da bi vam on više opisao lika s zviždaljkom.

Iako znamo da su u postolara najgore cipele i otkrila si nam da imaš tek nekoliko obiteljskih fotki, vole li klinci kad ih fotkaš?

Na žalost ne! Ne daju se fotkati uopće što je i jedan od razloga zašto imamo jednu zajedničku fotku godišnje. I za nju izbije svake godine rat! Sad radim na jednom planu kojim se nadam pridobiti ih na jedno fotkanje, ali o uspješnosti istoga ću vas izvijestiti drugi put. Držite mi fige!

Jesu li Luka i Borna aktivni na društvenim mrežama, uspiješ li ih i želiš li ih „pratiti“? Postavljaš li stroge granice na tom polju?

Na društvenim mrežama nisu još toliko (dečki su, valjda zato), više su na igricama i po whatsapp grupama. Dosta mi je komplicirana ta tematika jer mislim da je važno dati djeci njihovu privatnost, a ona se danas na žalost ostvaruje tako. Dok ih s druge strane apsolutno ne možeš pustiti potpuno bez nadzora jer su jednostavno još prenaivni prepoznati opasnosti koje se u tim medijima nalaze. Drugim riječima, ne neću im pregledavati mobitele ali da, ispilit ću im mozak sa svim varijantama priče “ne pričaj s neznancima”,  “ne slijedi nikoga u neki kombi”, “ne komuniciraj online s ljudima koje ne poznaš” i bla bla bla… na kraju priče se opet moraš pouzdati u njih i ono što im usadiš u glavu…

Što ti je posebno važno u odgoju? Koje osobine kod klinaca posebno njeguješ i „tešeš“?

Ja sam stara škola. Užasno mi je važna pristojnost u svim oblicima. Dobar dan, molim, hvala, doviđenja, gledaj me u oči kad razgovaram s tobom, pomozi bakici preko ceste… Jako me smeta kad klinci prolaze kroz kuću bez da pozdrave ili kad se jedan drugome javljaju na telefon s “kaj trebaš?”.
Vidim da su moji klinci u konfliktu s tim jer su to “dinosaurski oblici ponašanja” i da im neizmjerno idem na živce s time ali iako i ja vidim da pristojnost izumire sigurna sam da ima još puno ljudi kojima je to važno i nadam se da će moji klinci pronaći put do njihovih tamo negdje u životu.

Kako bi opisala svoju obitelj?

Ako pogledate seriju “Modern family” sve će vam biti jasno. Kaotično luda kad gledaš izbliza ali točno onakva kakvom si ju ja želim kad gledaš “big picture”.

Foto: Anita Nasteski

Objava Jasmina Cviljak: Fotografija je oduvijek bila moja ljubav pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ispred objektiva su joj najčešće mališani, ali i štošta drugo. Rajna nas je drugi put ugostila u svom ugodnom domu, gdje je ovoga puta pred naše kamere stala s malenim Matom. No, osim fotografije, Rajna se vrlo dobro snalazi i s riječima, pa smo sigurni da ćete i u intervjuu uživati.

Kad razgovaramo s istom mamom drugi ili treći put, obično je prošlo dosta vremena otkad su nam prvi put bile pred kamerom. No, s Vama smo razgovarali prije tri godine, a sada je tu već treće dijete – Ivana nekako nismo ni stigli fotkati! Kako se osjećate kao mama troje djece?

Mojoj okolini bio je priličan šok kada sam vrlo brzo ostala trudna s drugim djetetom. No ja nekako uvijek vjerujem da se sve u životu događa s razlogom i da smo sve što nam se dogodi, sposobni i izgurati. Lagala bih kada bih rekla da je lako i jednostavno. Nekad je borba, nekad doista izgleda kao da je lako. No povratka nema. Ja sam inače tip koji radi “sve na svoj način”, pa sam takva i kroz majčinstvo. Za mene se mala razlika pokazala super, jest da je napornije, ali ima i svoje prednosti.

Ivan i Greta u istoj su fazi, igraju se zajedno, zanimaju ih iste stvari, tako da bih to navela kao veliku prednost. Teško je jer su svi mali i nesamostalni pa za sve trebaju nas. Stoga tu uskače baka, i sve u svemu, kad podvučem crtu – opet bih isto

Kao majka osjećam se ponosno: ponosna na sebe što sam izgurala tri trudnoće, rodila troje djece, sretna sam jer su mi djeca zdrava i zahvalna sam na tome!

Jeste li oduvijek kao djevojka maštali kako će na Vašim obiteljskim fotografijama biti upravo troje djece, ili to niste ni sanjali?

Nikad nisam previše maštala o udaji i djeci, iako sam uvijek znala da to jednog dana želim. Više sam maštala o tome kako ću putovati i pomagati ljudima. Kako sam odrasla na selu, imala sam veliku želju vidjeti svijet, biti slobodna da mogu raditi što god poželim. Malo mjesto nudi malo mogućnosti pa sam često živjela u oblacima i sanjarila…

Troje djece je došlo spontano, nije da smo to imali negdje zapisano :), ali svi troje su jako željeni bez obzira na to kako su neplanski došli.

Kakvi su Vam bili dani nakon porođaja, oni famozni prvi tjedni? Što Vam je bilo najteže? Je li dojenje išlo lakše nego s Gretom? Tada ste nam ispričali da ste se namučili, a nadamo se da se nije ponovilo i s Ivanom…

Nažalost, ponovilo se. Dojenje mi je jedna bolna tema, ali osjećam odgovornost da o tome govorim, jer možda ovaj intervju upravo čita neka majka koja prolazi ono što sam ja prolazila prve tjedne sa svakim djetetom. Ne može svaka žena uspješno dojiti. Postoje razni čimbenici koji se trebaju poklopiti kako bi majka mogla uspješno dojiti bebu, kod mene to jednostavno nije bio slučaj. I ne treba za to nikoga kriviti. Majčino mlijeko jest važno, i idealno bi bilo da beba isključivo doji barem šest mjeseci, ali ako ne ide, ne ide. Smirena i zdrava majka puno je potrebnija djetetu i svima oko nje. I s time ću završiti ovu temu

Kako su Greta i Ivan prihvatili Matu? Je li bilo kakvih zabavnih izjava za pamćenje otkako je brat stigao?

Greta je jedva dočekala Matu, no nakon par dana mi je priznala da joj se ipak ne sviđa. Kad sam je pitala zašto, razočarano me pitala da zašto nisam rodila bebu „koja puži i jede kašu“ :), naime, tada je bila u fazi hranjenja beba i Mata joj se nije baš uklapao u taj koncept

Postoji li nešto što ste tek sad s Matom otkrili što se majčinstva, roditeljstva tiče? Nešto što Vam je otvorilo oči tek sada?

Opuštenija sam, naučila sam osluškivati svoju djecu i njihove potrebe, smanjila sam očekivanja i mogu reći da sam baš zadovoljna. Netko se odmah snađe s prvim djetetom, netko tek s trećim

Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Mama&Beba/Jasmina Cviljak

Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (listopad 2020.)

Objava Rajna Raguž: Živimo sasvim na svoj način pojavila se prvi puta na pitajmamu.