Srčani šum nastaje kao posljedica vrtloga, turbulencije pri prolasku krvi kroz srčane zalistke i srčane šupljine. Šumovi se dijele na organske (patološke), kada je uzrok šuma srčana bolest ili srčana greška, te na neorganske (fiziološke ili nedužne) šumove, o kojima je riječ u ovom članku.

Intenzitet srčanoga šuma dijeli se prema ljestvici od šest stupnjeva, pa roditeljima često nije jasno što to znači kada se kaže da je šum 1/6, 2/6 i sl.

1. stupanj 1/6: tihi šum koji se jedva čuje u tihom okružju gdje se dijete pregledava ili u trenutku kada dijete prestane disati; stariju se djecu zamoli da nakratko prestanu disati
2. stupanj 2/6: također tihi  šum, ali ga se brzo registrira već na početku i tijekom slušanja 
3. stupanj 3/6: šum je glasniji, ali se još uvijek ne pipa strujanje koje možemo osjetiti pod rukom kada se nježno prisloni dlan na prsni koš
4. stupanj 4/6: glasan šum uz palpabilno strujanje na prsnom košu
5. stupanj 5/6: glasan šum uz umjereno palpabilno strujanje
6. stupanj 6/6: vrlo glasan šum, čujan i kada se stetoskop odvoji od prsnoga koša 0,5 centimetara, praćen je i snažnim strujanjem.

Većina šumova koji se evidentiraju nakon poroda nestaje u prvih 48 sati, a uzrok im je fetalni otvor ductus arteriosus, koji se spontano zatvori.

SRČANI ŠUM, ALI NEDUŽNI

Često se šum zdrava srca, ali i šum kojem je u podlozi srčana greška, evidentira nešto kasnije – pri prvom sistematskom pregledu, na pregledima uz cijepljenje, prije polaska u školu ili pri sistematskim pregledima u ambulanti športskoga kluba. Najčešće je šum prvi znak koji upućuje na srčanu bolest, a i neke vrlo teške srčane greške imaju u početku tihi šum, djeca su bez subjektivnih poteškoća, a ponekad su i vrlo uspješni športaši.

Uvijek je važna iscrpna anamneza, a ohrabrujući su podatci ako se dijete u kojega čujemo šum, ne umara pri hranjenju ili naporu, ne plavi, ne diše otežano, nema sklonosti respiracijskim infekcijama i lijepo napreduje, jer sve upućuje na to kako nije riječ o bolesnom ili teže bolesnom djetetu.   

Auskultacija, slušanje srca malog djeteta, zahtijeva strpljenje, jer pregled otežavaju djetetov nemir i plač, pa je dobro da ga majka drži u naručju ili doji, a ako dijete ima laganu odjeću, nekada je auskultacija moguća i kada je odjeveno. Također ga se pokušava zabaviti igračkom, ali nažalost danas sve rjeđe, jer se i dojenče od tek nekoliko mjeseci pokušava zabaviti igricama, pričama i pjesmicama s mobitela.

Dakle, pri pregledu treba biti strpljiv te iskoristiti svaki trenutak kada dijete prestane plakati ili se umiri.

Pri slušanju šuma važno je ocijeniti u kojoj se fazi srčanoga ciklusa javlja: ako srčani šum nastaje u fazi  stiskanja srca (u sistoli), kada krv kontrakcijom srčanoga mišića odlazi u velike krvne žile (u aortu ili plućnu arteriju), naziva se sistolički, a kada se srce širi, opušta (dijastola) i prima krv iz plućnih vena te iz gornje i donje šuplje vene, naziva se dijastolički, kontinuirani šum i prisutan je i u sistoli i dijastoli.

Nedužni šumovi uglavnom su sistolički, iznimno dijastolički, jer prisutnost dijastoličkoga šuma uglavnom upućuje na moguću srčanu bolest. Kontinuirani šum venskog zujanja može se evidentirati iznad i ispod ključne kosti, također nedužni, a nestaje na pritisak vratnih vena ili rotaciju glave u suprotnom smjeru od šuma.

U nedužne šumove svrstavamo i neke od funkcionalnih šumova koji nastaju npr. tijekom ubrzanog rada srca (tahikardija), bolesti štitnjače (tireotoksikoza), što je također praćeno ubrzanim radom srca, zatim u vrućici i u anemiji.

Da je riječ o šumu koji će najvjerojatnije biti nedužni uz strukturno i funkcionalno zdravo srce, s velikom se vjerojatnošću može ocijeniti već i klinički.

Kao što je već rečeno, nedužni (inocentni) šum čujan je u sistoli, po glasnoći  je tih, stupnja 1/6 ili 2/6, rijetko trećega stupnja, kratko traje tj. ne ispunjava cijelu sistolu (tj. nije holosistolički). Gdjekad holosistolički šum može biti tih, 1. i 2. stupnja, ali čim ispunjava cijelu sistolu, ta dužina mu daje organske kvalitete i pretrage treba usmjeriti prema traženju anomalija u srcu.

GLASNOĆA ŠUMA

Glasnoća šuma mijenja se s promjenom položaja tijela, u nekim od položaja se i ne čuje, što nije slučaj kod organskih šumova.

Najčešće se čuju uz donji lijevi rub prsne kosti i oko vrška srca (Stillov šum), potom nad plućnom arterijom oko 2. i 3. međurebrenoga prostora, češće se čuje u djece s deformitetom prsnoga koša – ravni, plosnati prsni koš, ljevkasti pectus infundibuliforme) ili naglašenijom prsnom kosti (pectus excavatum) te deformitetom kralježnice (kifoskolioza).

Nakon kliničkoga pregleda snima se elektrokardiogram (EKG) iz kojega se iščitavaju podatci o srčanom ritmu, smetnjama provođenja, aritmijama, hipertrofiji ili opterećenju srčanih šupljina.

Ehokardiografskim pregledom (ultrazvukom) sa sigurnošću se mogu dokazati ili isključiti strukturne srčane bolesti. Ako je i taj nalaz uredan, nema potrebe za proširivanjem dijagnostike.

KADA ĆE ŠUM NESTATI?

Nakon pregleda, roditelje zanima kada će šum nestati, hoće li ostati ili do kada će se čuti.  Većina nedužnih šumova s godinama nestane, odnosno više se ne čuje, što dijelom ovisi  o konstituciji, ali ima i odraslih s nedužnim šumom srca. Uvijek je važno istaknuti da se intenzitet šuma može pojačati u vrijeme vrućice.

Ako se nakon navedenih pregleda procijeni da je riječ o djetetu sa srčanim šumom, ali uz strukturno i funkcionalno zdravo srce, posebne kontrole nisu potrebne. Dijete se može uključiti u sve fizičke aktivnosti s vršnjacima i aktivno baviti športom. Ipak, ako će se ozbiljnije baviti športom, potrebne su povremene kardiološke kontrole.

I na kraju, dijagnoza je Murmur cordis innocens – Nedužni srčani šum.

Tekst: Zdravka Gjergja, dr. med, spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti “Dr. Sabol”

Objava Srčani šum kod djeteta – prvi znak koji upućuje na srčanu bolest? pojavila se prvi puta na pitajmamu.