Materijale izrađuju edukacijski rehabilitatori koji pri izradi listića posebnu pažnju usmjeravaju na cjelokupni rast i razvoj djeteta.

Nakon višegodišnjeg rada s djecom s teškoćama u razvoju uvidjeli su da nedostaje kvalitetnog edukativnog materijala te su počeli sami izrađivati radne listiće. Shvativši da je ista situacija u većini škola i centara, odlučili su svoje materijale ponuditi i svima ostalima.

Trenutno u ponudi imaju tematske vježbenice (jesen, zima, Božić), vježbenicu za djecu od tri do četiri godine (većina je zadataka na čičak zbog poticanja fine motorike) te personalizirane vježbenice (koje se rade po željama kupaca). Vježbenice su plastificirane te se jedan zadatak može koristiti više puta i na nekoliko različitih načina. Zadaci u vježbenicama različite su težine i vrste.

Aktivnosti u vježbenici kod djeteta potiču razvoj različitih vještina, kao što su znanje o svijetu, vizualna percepcija, grafomotorika, predvještine čitanja, pisanja i računanja, fina motorika, pažnja i koncentracija.

U skorom planu je dovršenje kompleta godišnjih doba izradom vježbenica vezanih uz proljeće i ljeto. Također radi se i na izradi vježbenica ‒ bajki. Građa će biti lagana za čitanje, a pratit će je i prilagođeni zadaci. Vježbenica je zamišljena kao čitanje s razumijevanjem uz dodatne zadatke. U prilogu će biti i likovi na štapiću kako bi djeca mogla izvoditi lutkarske predstave. Na taj će se način djeca upoznati s radnjom i likovima najpoznatijih dječjih bajki.

Više informacija o vježbenicama potražite OVDJE.

Foto: promo

Objava Edukativne vježbenice za mališane koje su osmislili stručnjaci pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Jeste li možda već primijetili da je vaše dijete dobro u nečemu i da pokazuje posebnu sklonost za nešto? Voli li glazbu, ima li sluha, možda lijepo crta ili može bilo koga duhovitošću oboriti s nogu?
Talent se može pojaviti u bilo kojem obliku, ali uglavnom mu treba malo poliranja kako bi zasjao punim sjajem.

Promatrajte

Dijete neće samo uočiti da je u nečemu posebno dobro, to ne ide tako. Ono u čemu je dobro za njega će biti instinktivno. No, ako vaš mališan pokazuje veliko zanimanje za bojice, kistove, tempere, možda se tu krije nešto više. Dok je malo, time će raditi samo nered, ali budite strpljivi i potičite ga. Možda se iz toga nešto i rodi.

Stvorite mogućnosti

Da bi se krenuli razvijati, talenti se prvo trebaju otkriti. Ako talent ne dobije priliku da se pokaže, on može ostati potisnut i skriven. Ako se otkrije kasno, može biti prekasno da se razvije u potpunosti.

No, kako znati za što bi dijete moglo biti nadareno u moru mogućnosti?

Omogućite djetetu da isproba što više toga, da mu svašta bude dostupno, od različitih sportova, do glazbenih instrumenata, crtačkog pribora i slično…

Njegujte

Pohvale i ohrabrivanje pozitivno će djelovati na otkrivene talente i njihov razvoj. Dajte djetetu do znanja koliko ste ponosni na nju ili njega te pokažite interes za njihove strasti i talente.

Možda ćete trebati osigurati i privatnu podršku za neka područja i neke talente, pa budite spremni uložiti i na tom području.

Obogaćujte

Dok njegujete talent svoga djeteta, iskoristite svaku priliku da mu proširite vidike i obogatite ono što već nosi u sebi. Ako dijete naginje glazbi, vodite ju na koncerte, kupujte cd-ove, zajedno uživajte u slušanju…upoznajte ju s različitim vrstama glazbe. Ako je dijete sportski tip, odlazite zajedno na utakmice, pratite natjecanja od kuće. Ima li dijete smisla za glumu, neka kino, kazalište, dramske grupe te radionice budu smjer u kojem ćete se kretati.

Foto: Freepik

Objava Kako prepoznati i razviti djetetov talent? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Disleksija je poteškoća s kojom se mnoge obitelji prvi put susreću početkom formalnog djetetova školovanja. Kada govorimo o disleksiji, govorimo o jednoj od specifičnih teškoća u učenju, ali disleksija ne nastaje kada dijete krene u školu, nego određeni problemi u jeziku postoje i mogu se uočiti ranije. Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi dys (slab, loš) i riječi lexsis (jezik, riječ).

Koliko rano možemo prepoznati disleksiju?

Od velike je važnosti ovu teškoću prepoznati na vrijeme. Naravno da se dijagnoza disleksije ne može postaviti u predškolskoj dobi, ali u toj dobi mogu se prepoznati rani znakovi koji nas mogu uputiti da bi dijete polaskom u školu moglo imati poteškoće s ovladavanjem čitanja i pisanja. Ti rani znakovi odnose se na jezične i vizualno-perceptivne sposobnosti djece predškolske dobi, a ukoliko ih uočimo na vrijeme, utoliko ih ciljanim vježbama možemo ojačati.

Koji su to rani znakovi predškolske dobi koji imaju upozoravajuća obilježja?

• Siromašan vokabular (rječnik)
Rječnik se sastoji od riječi koje razumijemo (receptivni rječnik) i riječi koje upotrebljavamo (ekspresivni rječnik). Rječnik raste tijekom cijeloga života čovjeka, ali predškolska je dob razdoblje njegova najintenzivnijeg širenja. Prva riječ javlja se oko prve godine života djeteta. S navršenih 18 mjeseci djeca u aktivnom vokabularu koriste oko 50-ak riječi i onda dolazi do intenzivnog razvoja rječnika.

Bogatstvo riječi

U dobi od tri do četiri godine vokabular od petstotinjak riječi gotovo se utrostručuje. Od četvrte do pete godine vokabular raste od 1,5 do 2 tisuće riječi. Petogodišnjak koristi čak do tri tisuće riječi, a do navršene šeste godine vokabular sadržava oko šest do sedam tisuća riječi. Nove riječi usvajamo kroz slušanje i razgovor s okolinom, a veliku ulogu ima i čitanje. Čitanjem i prelistavanjem slikovnica, od najranije dobi, pa čak i onda kada dijete ne razumije što mu se govori, usvajaju se mnoga znanja (djeca bogate rječnik, stvaraju logičke poveznice, razvijaju pojam riječi, slova, glasa…).

Istraživanja su dokazala da dijete koje poznaje veliki broj riječi brže ovladava vještinama čitanja i pisanja te znatno lakše usvaja školsko gradivo.

• kašnjenje u fazi brbljanja
• odgođena pojava prve riječi
• poteškoće s prizivanjem riječi
• kašnjenje u oblikovanju dvočlanih i višečlanih iskaza, tj. rečenica
• kašnjenja u usvajanju gramatičkih pravila jezika
• poteškoće u samostalnom strukturiranju iskaza (teškoće prilikom prepričavanja).

Polaskom u školu spomenute će se jezične poteškoće reflektirati na ovladavanje vještinama čitanja i pisanja.

• Teškoće usvajanja fonoloških vještina
Fonološka svjesnost jedna je od najvažnijih vještina koja mora biti dobro razvijena prije polaska u školu. Fonološka svjesnost odnosi se na prepoznavanje, izdvajanje i baratanje manjim dijelovima od riječi (slog, rima, fonem…). Sama fonološka svjesnost obuhvaća više vještina kojima djeca ovladavaju u različitoj kronološkoj dobi, a razvoj fonološke svjesnosti odvija se postupno.

Rima štima

Koraci koje dijete treba usvojiti da bi uspješno ovladalo vještinama fonološke svjesnosti su: prepoznavanje rime, tvorba rime, slogovno stapanje ( me-do = medo) , slogovna raščlamba (riba= ri-ba), fonemsko stapanje (m-i-š = miš) i fonemska raščlamba (pas=p-a-s).

Ako dijete opisanim koracima nije ovladalo prije polaska u školu, možemo očekivati da će se početkom školovanja javiti i poteškoće u usvajanju vještina čitanja i pisanja.

• Teškoće pamćenja
Kapacitet radnog pamćenja važan je čimbenik za vještinu čitanja. Istraživanja su pokazala da u djetinjstvu može biti značajan prediktor uspješnosti čitanja u školi. Djeca koja imaju poteškoća s radnim pamćenjem otežano usvajaju nazive boja, otežano pamte pjesmice, teško pamte nazive slova, a znati imenovati slova uvjet je uspješnog čitanja. U brojnim se istraživanjima navodi kao jedan od najznačajnijih pokazatelja spremnosti za usvajanje vještina čitanja.

Djecu u predškolskom razdoblju treba izlagati slovima tako da u vrtićkom okruženju ili s roditeljima igraju igre koje uključuju slova. Da se komentiraju slova koja dijete prepoznaje, te je kroz igru potrebno pobuditi dječji interes za slova.

• Teškoće u usvajanju prostornih i vremenskih odnosa
Djeca s teškoćama čitanja i pisanja često imaju poteškoće prilikom shvaćanja i usvajanja prostornih i vremenskih odnosa. U predškolskoj dobi djeca pokazuju nesnalaženje unutar dnevnog slijeda zbivanja, npr. teško određuju jesu li kod bake bili prije ili nakon ručka ili otežano shvaćaju pojmove kao što su danas, sutra, jučer, prije, poslije, pokraj, iza, ispred…

• Teškoće vizualne percepcije
Mnoga istraživanja ističu važnu ulogu vizualne percepcije i diskriminacije prilikom usvajanja vještina čitanja. Već u ranoj predškolskoj dobi djeca počinju prepoznavati riječi prema njihovim vizualnim obilježjima. Ako djeca ne stvaraju „vizualni rječnik“, ne razlikuju dobro desnu i lijevu stranu, zrcalno pišu slova, pokušavaju pisati, čitati zdesna ulijevo možemo posumnjati da postoje određene poteškoće na području vizualne percepcije. To se polaskom u školu može reflektirati na usvajanje vještina čitanja i pisanja.

Tekst: Martina Starčević Perica, prof. logoped
martininblog.hr

Foto: Freepik

Objava Disleksija ‒ koji su rani znakovi? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Razvoj grafomotorike kod djece

Danas mnoga djeca već i prije polaska u školu poznaju sva slova i brojke. Veliki broj djece znat će ta slova i brojke i lijepo napisati iako većina djece tehniku pisanja uvježbava u prvom razredu.
Grafomotorika, odnosno motorička sposobnost izvođenja grafema (slova), sastoji se od više sposobnosti i počinje se razvijati još u ranom djetinjstvu (negdje oko 18 mjeseci starosti djeteta). Ona obuhvaća vizualnu percepciju, okulomotornu koordinaciju, te glasovnu sintezu i analizu.

Da bi dijete moglo u određenoj fazi svoga razvoja uspješno svladati pisanje mora proći kompletan motorički razvoj koji započinje razvojem grube motorike (sjedenjem, puzanjem, hodanjem, penjanjem, trčanjem. . . ) a nastavlja se razvojem fine motorike koja se odnosi na fine pokrete ruku i šaka (hvatanje cijelom šakom, zatim kažiprstom i palcem). Preduvjet za uspjeh u grafomotornim aktivnostima je razvijena fina motorika ruku.

Za uspješno pisanje potrebno je...

Prije nego dijete počne pisati slova mora:

• odrediti dominantnu ruku (ruku koju će koristiti za pisanje)
• pravilno držati olovku
• držati tijelo u pravilnom položaju
• imati vizualnu predodžbu zadatka
• bojati unutar zadanih okvira
• precrtavati oblike (krug, kvadrat, trokut)
• moći nacrtati prepoznatljive crteže

Do pete godine 90% djece pokazuje sklonost upotrebi jedne ruke u većini aktivnosti koje se vrše rukama. Pružite djetetu mnogo prilika za crtanje i bojanje, ali pustite ga da samo odluči u kojoj će ruci držati kist, olovku…. i ne pokušavajte od ljevaka napraviti dešnjaka.

• 1. godina: djeca pokazuju interes za olovku u dobi od godine dana i tada ju grabe cijelom šakom te šaraju po podlozi.
• 2 godine: s otprilike dvije godine hvat olovke sazrijeva i tada djeca olovku drže prstima, ali još uvijek nepravilno.
• 3.-4.: u dobi između 3,5 i 4 godine olovka se drži s tri prsta, ali se prilikom pisanja miče cijela šaka. Sa otprilike 4,5 godine (a najkasnije do šeste godine) hvat olovke postaje pravilan. Olovka se tada drži vrhovima prstiju (kažiprsta, palca i srednjaka) a prilikom pisanja pomiču se samo prsti. Ovaj hvat omogućava maksimalnu kontrolu i fleksibilnost prilikom pisanja.

Obratite pažnju na ispravan hvat olovke odmah u početku djetetovog hvatanja jer je mnogo lakše poučiti ga ispravnom hvatu nego ispravljati pogrešno naučeni hvat.

Grafomotorika: predvježbe

Danas su djeci dostupne razne igre na računalima i tabletima koji će ih naučiti poznavanju slova ali neće razviti njihovu finu motoriku zbog čega će grafomotorna izvedba biti skromna ili manjkava.

Kako bi grafomotorika bila što bolje preporučuje da da djeca što više crtaju, pišu i šaraju, a što manje koriste tablete i mobitele za vježbanje.

Predvježbe grafomotorici skrivaju se u čitavom nizu aktivnosti svakodnevnog života i igara kojima se zabavlja. Manipulacija raznim predmetima, samostalno hranjenje, oblačenje, kopčanje gumbića, vezanje vezica, listanje knjige. . . sve su to aktivnosti koje prethode držanju olovke i pisanju ali su neizostavan dio cjelokupnog razvoja.

Još neke ideje za razvoj grafomotorike su:

• crtanje kažiprstom po pijesku, brašnu
• nizanje perli, prelijevanje vode u posudicama, nizanje štipaljki na košaricu
• trganje papira i formiranje loptica
• presavijanje papira, maramica
• rezanje škaricama, lijepljenje, oblikovanje plastelinom
• slaganje puzzli, gradnja kockama
• slikanje prstima, kredom, pastelama, kistom, crtanje prema uzorku

Postepeno, kroz pravilnu izmjenu aktivnosti, dovest ćete dijete do faze kada mu hvat olovke i kontrola nad njom više neće predstavljati problem. Tek tada će biti spremno za razne grafomotorne materijale, bojanke i pisanke.

Dijete odbija crtati, pisati, bojati

Ukoliko dijete pokazuje interes za aktivnosti olovkom njegov razvoj fine motorike i grafomotorike biti će znatno jednostavniji od djece koja ne vole ovakve aktivnosti.

Najčešći razlog odbijanja aktivnosti olovkom je vezan uz neku teškoću koje dijete doživljava provodeći ovu aktivnost. O tome bi trebalo voditi računa ako vaše dijete ne želi crtati i bojati. Tada nemojte odustati od poticanja takvih aktivnosti već mu aktivnosti učinite interesantnima, zabavnima i dodatno ga stimulirajte dogovorenim nagradama.

Nezrela ili nedovoljno razvijena grafomotorika

Teškoće u razvoju grafomotorike nastaju kao posljedica nedovoljno razvijene veze između pamćenja i pokreta prstiju (npr. dijete će imati teškoće u prisjećanju oblika i pokreta prstiju potrebnih za reproduciranje oblika), te perceptivnih i motoričkih teškoća. Djeca s teškoćama u razvoju grafomotorike se često percipiraju kao „lijena“, „tvrdoglava“ i „nemotivirana“ jer odbijaju sudjelovati u aktivnostima crtanja i pisanja.

Ako ste uočili odstupanja u razvoju grafomotorike kod djeteta potražite stručnu pomoć i olakšajte vašem mališanu polazak u školu. U Kabinetu Korneo održavaju se grafomotorne radionice namijenjene predškolcima čija grafomotorna vještina zahtjeva poticanje i razvoj. Kroz zabavne aktivnosti djeca u malim skupinama razvijaju finu motoriku i grafomotoriku –  toliko potrebne vještine za početak školovanja.

Nataša Čičin-Šain, prof.defektolog
Stela Horvat, prof. defektolog
Kabinet za razvojnu podršku Korneo

Foto: Freepik

Objava Što je grafomotorika i kako mogu naučiti dijete pisati? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Grafomotorne vještine uz sve gore navedeno obuhvaćaju i formiranje oblika na papiru, a  uključuju i pravilan položaj tijela, pravilan način držanja olovke i vizualnu predodžbu.

Predčitačke vještine

Prije nego što dijete dođe u prvi razred i započne uspješno svladavati učenje čitanja i pisanja, potrebno je usvojiti neke predčitačke vještine.
Dok čitaju slikovnice, djeca nauče razlikovati tekst od slika. Također uoče da tekst pratimo slijeva nadesno, odozgo prema dolje. Počinju razvijati sve razine fonološke svjesnosti.

Prvi stupanj fonološke svjesnosti je osvješćivanje granica među riječima. Drugi stupanj odnosi se na osvješćivanje slogova u riječima (4-5 god.), a treći na osvješćivanje onih najmanjih jedinica, fonema odnosno glasova. U početku izdvajaju prvi glas u riječima (5,5 god), a na kraju koliko glasova ima u riječi u cijelosti (6 god). Proces čitanja kreće od cjeline prema dijelovima. Drugim riječima, djeca najprije pogledom odvoje tekst od ostalog što je na stranici. Kasnije počnu uočavati riječi u cjelokupnom tekstu i naposljetku uočavaju slova u riječima i shvaćaju veze između glasova i slova (6,5 god).

Predodžba kako izgleda riječ koju želimo reći ili napisati bitna je stavka  u svladavanju uspješne grafomotorne vještine.

Razvoj vještine pisanja

Djeca također slijede i predvidljiv put u učenju pisanja. Većina djece koja je okružena pisanom riječi sama prirodno počne pisati. Tempo razvoja pismenosti razlikuje se od djeteta do djeteta, ali faze u razvoju pismenosti imaju predvidljiv redoslijed.

Bitna stvar kod grafomotorne vještine je držanje olovke, odnosno naučiti dijete kako da pravilno drži olovku.

Prva faza je šaranje, koja vizualno izgleda kao pisanje. Druga faza naziva se „osobni rukopis“, u kojoj je šaranje sve čišće i počinje sve više nalikovati na standardno pisanje. Treća su faza oblici slični slovima. U četvrtoj fazi javljaju se prva slova i početne veze između riječi i simbola. Peta faza vlastitog rukopisa zapravo je faza u kojoj djeca pokazuju da su uspostavila neke veze između glasova i slova. Šesta je faza ujedno i zadnja faza – ili standardni pravopis.

Pisanje i čitanje prvih riječi

Dolaskom u prvi razred djeca počinju učiti čitati i pisati. Nekoj djeci čitanje i pisanje dolazi posve lako i sasvim prirodno, a nekoj pak malo teže, ali i ona uspijevaju uz malo više truda i individualnog rada ovladati tim vještinama. No neka djeca imaju naizgled neobične teškoće koje nikako ne mogu prevladati premda se zaista trude.

Što se zapravo događa i kako pomoći djetetu da grafomotorne vještine svlada?

Kad je dijete ovladalo govornim jezikom, počinje usvajati pisani jezik. Konačni cilj je tečno čitanje s razumijevanjem i pravilno, smisleno pisanje. Čitanje i pisanje složeni su procesi tijekom kojih se u našem organizmu ujedinjuje djelovanje različitih sustava. Kada smo odlučili što točno želimo napisati, mentalno pretvaramo misao u verbalni oblik odnosno rečenicu. U tu je svrhu potreban dobro razvijen govorni jezik, prije svega poznavanje dovoljnog broja riječi, i gramatika.

Rečenica se sastoji od riječi pa je i zapisujemo riječ po riječ. Kako bismo oblikovali riječ, potrebna nam je radnja analize glasovnog sadržaja, tj. zrelost fonematskog sluha (jasno uočavanje svakoga glasa i razlikovanje glasova od drugih sličnih glasova). Zatim nam je potrebna i fonemska percepcija, koja pomaže u uočavanju redoslijeda glasova u riječi. Sada kada smo podijelili riječ na glasove, moramo svaki glas pravilnim slijedom pretvoriti u slovo (vizualni grafički simbol).

U tu su svrhu, osim poznavanja slova, potrebni vizualno-prostorna percepcija, vizualno pamćenje, pažnja i sposobnost grafičke simbolizacije. Na kraju, u dodiru olovke s papirom potreban je precizan pokret rukom. Da bi pisanje bilo čitko, potrebna je izvjesna motorička zrelost prstiju dominantne ruke i koordinacija „oko – ruka”.

Moramo biti svjesni što zapravo tražimo od malog djeteta koje piše svoje prve riječi te koje se sve mentalne funkcije moraju angažirati da bi to uspjelo. Postaje nam jasno da se cijeli proces remeti kada se pojedine karike tog procesa ne odvijaju kako treba.

Teškoće s čitanjem i pisanjem

Kada govorimo o teškoćama s čitanjem i pisanjem, vrlo je važno razlikovati specifične teškoće (disleksija – čitanja i disgrafija – pisanja) od nespecifičnih teškoća (gdje su teškoće s čitanjem i pisanjem sekundarne prirode: kognitivno zaostajanje, oštećenje vida ili sluha, nedovoljan govorno-jezični razvoj, …) te uobičajene teškoće koje se javljaju prilikom ovladavanja čitanja i pisanja.

Vrste pogrešaka koje čini učenik sa specifičnim teškoćama s čitanjem i pisanjem slične su pogreškama koje čini svaki učenik nižih razreda. Temeljna je razlika u brojnosti i stabilnosti pogrešaka. Tako na početku ovladavanja čitanja i pisanja mnoga djeca pišu nekoliko riječi bez razmaka, zaboravljaju interpunkcijske znakove (točke, zarezi, …), dijakritičke znakove (kvačice, crtice, točkice) te će i u čitanju i u pisanju izostavljati, dodavati ili zamjenjivati određena slova (slična izgledom ili načinom izgovora).

Ipak, te su pogreške kod djeteta urednog razvoja malobrojne i nisu ustrajne, odnosno smanjuju se i gube poučavanjem. Za razliku od toga, kod djece sa specifičnim teškoćama pogreške su mnogobrojne i stabilne te se ne smanjuju bez stručne logopedske terapije.

Disleksija

Pokušati objasniti što je disleksija veliki je izazov zato što postoji mnogo načina na koji bi se ona mogla definirati. Ni sami stručnjaci u potpunosti se ne slažu oko njene definicije. No postoji nešto oko čega će se svi složiti, a to je da dijete s disleksijom ima mnogo većih poteškoća u svladavanju čitanja tj. spajanju glasova u riječi i rastavljanju riječi na glasove nego što bismo očekivali. Iako disleksiju prije svega povezujemo s teškoćama u čitanju, ona je zapravo mnogo šire i kompleksnije stanje koje djeluje i na ostala područja djetetova života.

Teškoće u čitanju odnose se na brzinu i preciznost čitanja te na razinu razumijevanja pročitanog. Djeca s disleksijom dugo slovkaju, zamjenjuju grafički slična slova (b-d), često zamjenjuju redoslijed slova i/ili slogova unutar riječi (dolazi – odlazi). Zamijenit će i cijelu riječ drugom riječi slične osnove (skratiti – sakriti). Također će nekim riječima dodati nepostojeće slovo i/ili slog (otvarala – otvaravala). Sve te pogreške pridonose i lošijem razumijevanju pročitanog. Te će se pogreške također očitovati i u pisanju, gdje će djeca pokazivati teškoće u samom oblikovanju slova te već spomenutim dodavanjima i/ili izostavljanjima dijelova riječi.

Također, disleksija može značiti i teškoće u kratkotrajnom pamćenju, prostornoj orijentaciji, orijentaciji u vremenu, praćenju uputa, prisjećanju riječi i organizaciji informacija.

Disgrafija

Disgrafija su zapravo stabilne i ozbiljne teškoće u ovladavanju vještine pisanja. Pogreške koje se javljaju kod djece s disgrafijom nisu povezane s nepoznavanjem pravopisnih pravila i prisutne su bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govorno-jezičnoga razvoja, urednog stanja osjetila sluha i vida te redovitog školovanja. Neke od pogrešaka mogu biti na razini slova i sloga (izostavljanje, premještanje i dodavanje), zatim na razini riječi (rastavljeno pisanje jedne riječi ili sastavljeno pisanje više riječi) te na razini rečenice (izostavljanje točaka, zareza i sl.).

Kome i kada se obratiti za pomoć?

Velik broj spomenutih teškoća moguće je prepoznati već u vrtićkoj dobi te djetetu na vrijeme pružiti potrebnu pomoć. Ako sumnjate da bi se kod Vašeg djeteta mogle javiti ili već postoje teškoće s čitanjem i pisanjem, najbolje je upitati stručnjaka. Stručna pomoć u obliku logopedskih vježbi pomoći će Vašem djetetu da bude sretan i zadovoljan školarac.

Neki od preduvjeta za nesmetan razvoj predvještina čitanja i pisanja kod djeteta:

-uredan govorno-jezični razvoj
-uredan izgovor svih glasova do djetetove šeste godine
-uredna pažnja i koncentracija
-motorička spretnost
-dijete bi trebalo biti u mogućnosti – razumjeti sadržaj priče (ili razgovora) te ju samostalno prepričati
-koristiti rečenice uredne gramatičke strukture
-lako pamtiti pjesmice te u njima uočavati rimu, a kasnije ju i samostalno stvarati
-pokazivati zanimanje za crtanje i pisanje

Neki od simptoma u predškolskoj dobi koji bi mogli ukazivati na poteškoće u učenju čitanja i pisanja:

-kasna pojava prve riječi i usporen govorno-jezični razvoj
-siromašan rječnik
-nepravilan izgovor glasova i nakon šeste godine
-poteškoće u zadržavanju pažnje na jednoj aktivnosti
-nespretnost u krupnoj i finoj motorici
-nesigurnost u prostornim i vremenskim odnosima
-teškoće u pamćenju pjesmica i brojalica
-agramatizmi u govoru (nepravilna uporaba padežnih nastavaka, …)
-nezainteresiranost za crtanje i pisanje
-nedostatak zanimanja za slikovnice i čitanje

Nekoliko primjera govorno-jezičnih igara koje potiču predčitačke vještine:

-brojalice i pjesmice
-opisivanje slika, prepričavanje doživljaja ili priča
-slušno razlikovanje dugih riječi od kratkih riječi (krokodil – pas; dinosaur – lav)
-prepoznavanje i slaganje riječi koje se rimuju (nos-kos, kist-list, ptica-žlica …)
-rastavljanje riječi na slogove uz primjerice pljeskanje rukama (ku-ća, žli-ca, ja-go-da, …)
-prepoznavanje početnoga glasa u riječima (s-sok, k-kiša, o-orah …)
-razdvajanje riječi na glasove (sir -> s-i-r; lane -> l-a-n-e; koza -> k-o-z-a …)
-spajanje glasova u riječi (m-i-š -> miš; š-u-m-a -> šuma; k-o-s-t -> kost …)

Nekoliko savjeta za poticanje grafomotornih vještina važnih za pisanje:

-oponašanje pokreta pisanja na velikim površinama (po zraku, pješčaniku, …)
-obratite pozornost na djetetov hvat (način držanja) olovke već u fazi šaranja
-rezanje škarama i lijepljenje
-igre plastelinom ili tijestom za kolače
-slaganje puzzli
-razni labirinti, spajanje točkica i dovršavanje crteža

prof. Stella Rožman, prof.logoped
Kabinet za razvojnu podrški Korneo

Objava Grafomotorne vještine – kada čitanje i pisanje ne idu lako.. pojavila se prvi puta na pitajmamu.