Pretpostavljamo da su odgovori na navedena pitanja „da“ pa ćemo od te pretpostavke krenuti i pokušati dočarati zašto je fotografija bitan dio naših života, kako stvara osjećaj pripadnosti i bitan je faktor obiteljske tradicije posebno u ovo naše digitalno doba.

Bez obzira dolazimo li iz male ili velike obitelji, one jakog ili manje jakog materijalnog statusa, gradskih ili ruralnih korijena, svi imamo fotografije naših predaka koje vrlo rado pogledamo i pronalazimo sličnosti i razlike između članova naše obitelji, nas i naše djece. Bez obzira na status i mogućnosti, svi su uvijek držali do fotografije jer su znali da će fotografija ostati podsjetnik na lijepe trenutke i u budućnost prenijeti priče tih trenutaka.

FOTOGRAFIJE PRIČAJU PRIČE

Tako će nas fotografije iz prošlosti često potaknuti i na priče o karakteru ili fizičkom izgledu nas, naših predaka i članova obitelji i na međusobne usporedbe. Potaknut će nas i na priče o lokacijama gdje je fotografija napravljena, stilu života koji se živio u doba fotografije i događajima ili ljudima iz perioda iz kojeg je fotografija, o kojima smo čuli priče ili koji su se nama osobno dogodili. Ukratko, samo jedna fotografija može nas povezati i na neobjašnjiv način probuditi emocije uspomenama i pričama iz prošlosti.

Kažu da je „sutra danas, a danas jučer“. Vrijeme ide, a svi naši lijepi trenutci postat će dio prošlosti nas i naših najmilijih. Naša djeca s veseljem će gledati uspomene na svoje djetinjstvo, zajedničke trenutke s nama, bakama i djedovima i ostalim članovima obitelji i prijateljima.

PUTOVANJE KROZ VRIJEME

Sačuvajte najdraže trenutke i omogućite svojoj djeci da ih jednog dana fotografije vrate u djetinjstvo, u zajedničke lijepe trenutke i da dožive emotivno putovanje kroz vrijeme.

U ovo naše digitalno doba, sve više fotografiramo, a kao da je sve manje fotografija. Teško da će naša djeca tražiti hard diskove na kojima se nalaze tisuće i tisuće digitalnih fotografija. To smo do sada, izgleda, već svi i shvatili pa nije ni čudo da se dobro staro razvijanje fotografija vratilo u modu. Sada s još više mogućnosti čuvanja uspomena u raznim formatima.

Foto: Cewe

Objava Čuvajte najljepše obiteljske trenutke, jednog dana djeca će vam biti zahvalna na tome pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Ma tko ne voli fotografiranje? A znate li tko je u zadnje vrijeme najomiljeniji subjekt fotkanja? Bebe! One koje su još u trbuhu ili one tek rođene.

Fotografkinja ANICA ČARAPIĆ specijalizirala se upravo za stvaranje neodoljivih fotografija budućih majki i njihovih preslatkih potomaka. A kako izgleda sav taj svijet čitajte u intervjuu.

1. Recite nam nešto o sebi… otkada se bavite fotografijom, što vas tu posebno privlači?

Ja sam Anica Čarapić, imam 42 godine, a zadnjih 15 godina živim i radim u Zagrebu. Rodom sam iz Varaždina. S obzirom da mi je sad sin već veći, imam više vremena i mogućnosti za rad na fotografiji.

Relativno se kratko bavim aktivnom fotografijom, ovog rujna to će biti tri godine. Ono što me u tom poslu privlači je mogućnost kreativnog izražavanja i manjak ograničenja. Možete upotrijebiti doslovno bilo što i napraviti fotografiju. To je igra bez granica i želja iz srednjoškolskih dana!

2. Kako ste se odlučili baš za fotografiranje trudnica i novorođenčadi?

Pa glavni razlog je taj što ne volim ništa na brzinu i ne volim strku. Kod te vrste fotografiranja mogu se u pripremiti u miru i otprilike imati što želim postići . Kod recimo vjenčanja i nekvih evenata je to nemoguće.

3. Tko je zahtjevniji – trudnice, novorođenčad ili mali trkači?

Nema neke razlike jer sve jako ovisi o tome kakva je osoba ispred mene. Uglavnom svi surađuju jer znaju zašto su došli. Naravno bebe su tu druga pjesma. ?

U zadnje vrijeme me jako privlače trudnička fotkanja jer sam i investirala u luksuznije haljine pa onda i fotke izgledaju ljepše, a i trudnice se osjećaju kao princeze. Najljepši je osjećaj kad trudnica bira svoju haljinu… vjerujete, kao na vjenčanju.

4. Gdje najviše volite fotografirati – vani na otvorenom, u studiju…?

Po zimi sve odrađujem u svom studiju. Kada dođe proljeće prebacujem se van i to krećem s trudnicama, pa onda i s ostalim fotkanjem, osim beba naravno, to se odrađuje u studiju. Jedva dočekam toplije vrijeme da mogu izaći. Malo se zasitim studija preko zime.

5. Koja je dob najbolja za fotografiranje novorđenčadi? Kada nije prekasno da se izgubi ona novorođenačka „gipkost“?

U zadnjih mjesec dana fotkam bebe od  6 do 10 dana starosti. Znam da je to malo dana ali se to pokazalo najlakšim i najbržim.  Oni su totalno uspavani i jako gipki i savitljivi.

Prije sam fotkala bebe stare i 23 dana, ali to onda traje i po 5 do 6 sati uspavljivanja, hranjenja, gledanja, kakanja, pjevanja, a najmanje fotkanja. Bebe su budnije što su starije, aktivnije su, teže i samim time ih je teže posložiti u pozicije koje bismo mi htjeli.

S obzirom da se postavljaju u pozicije u kojima su bili u maminom trbuhu logično je da se fotkanje obavi što prije. Ugledam se na kolege fotografe van naše zemlje.

6. Što je potrebno da bi takva fotka ispala savršeno? Neki „tips and tricks“?

Potrebno je da je beba jako mala, uspavana i nahranjena. Nema tu drugog recepta.

7. Što mame najčešće obuku bebama za fotkanje, a što je u stvari poželjna odjeća? Postoji li nešto što nije fotogenično?

Roditelji obično djeci oblače odjeću koja je veća i komotnija. No to nije odjeća za fotkanje… barem ne za ovakvu vrstu fotkanja.

Zato ja imam sve što mi je potrebno za dobru fotku. Od odjeće, pozadina, odjeće za mamu, cvjetnih vjenčića, kanti, košara, umjetnog cvijeća, lutkica, igračaka, ma mogla bih nabrajati u nedogled. Rekvizite imam čak posebno za cure, a posebno za dečke.

8. Imaju li roditelji neke neobične zahtjeve?

Baš neobičnih zahtjeva nisam imala. Sve što su tražili uglavnom smo i napravili na obostrano zadovoljstvo. Osim kad beba odluči sabotirati neku pozu. Kad kažem sabotirati mislim na to da ne želi biti u toj pozi i onda moramo odustati bez obzira na želju roditelja. ?

9. Što vam je u poslu do sad bilo najizazovnije?

Najizazovnije do sad mi je bilo snimanje beba na bean bag-u, ali i fotkanje golih beba na ukrasnim dekicama. To je meni osobno najteži dio i ako beba nije potpuno uspavana, niti ne odrađujem te poze. I to iz razloga jer se budna ili polubudna beba okreće i miče rukama i nogama te pruža otpor.

Zato ako beba ne zaspi radim poze u rekvizitima, a onda već pred kraj sessiona radim poze na bean bagu ako uspije zaspati. Ako ne, onda završim tu i to je to.  Sve su to varijacije na temu. Znam se šaliti s roditeljima, pa kažem im da ćemo raditi onako kako mali šef ili šefica kaže. ?

10. Fotografirate li puno svoju obitelj i razvijate li fotografije?

Svoju obitelj sam izgnjavila i previše, pa bježe od mene čim spomenem da bi se mogli fotkati…

Razgovarala: Sanja Bubalo
Foto: Newborn Love by Anika – Anica Čarapić

Objava Kada je najbolje vrijeme za fotografiranje bebe pojavila se prvi puta na pitajmamu.