Cijeli sam život znala da sam posebna, ali da će i moje dijete biti od samoga početka baš toliko posebno, tome se nisam nadala.

Posebna u ovom slučaju i nije baš izraz koji to uistinu  i označuje, ali kad se pogleda rezultat i ishodište, svakako sam posebna, i ja i moja BabyN. Biti trudna i ući u svjetsku statistiku sindroma, i to u manje od 1 % svih trudnoća, uistinu je posebno. Zar ne?

Znate što znači imati savršenu trudnoću? Ja znam. Punih šest mjeseci i 24 dana doista je i bila. Živjela sam i radila punim plućima kao da i nisam trudna. Na težini nisam baš dobivala, hodala sam po pet kilometara na dan, putovala. Znači, sve što radi osoba koja nije trudna, i ja sam radila. Naravno, u granicama normale i koliko mi je tijelo dopuštalo, jer mozak je i dalje radio 24 sata na dan.

30.12.2018. počinje moja borba za život, pa onda i borba BabyN. Dolazim na hitnu navečer taj dan jer sam unatrag nekoliko dana natekla i smetalo mi je što nisam mogla obuti tenisice. I tako sam došla doktoru da pitam kada ću moći tenisice obuti, jer mi je to bio najveći problem, kao i proslaviti Novu godinu, kad ono moje “posebno” dolazi na vidjelo.

Što je HELLP?

Dobila sam zakašnjeli božićni dar od Boga, a to je bila teška preeklampsija koja je poslije prešla u HELLP sindrom. HELLP sindrom danas se skoro nigdje ne spominje jer je toliko rijedak da se i ne pojavljuje, a najčešće je poguban za dijete jer se fokus stavlja na majku, da bi se nju zaštitilo i spasilo. Riječ je o varijanti preeklampsije koja može biti vrlo akutna. Međutim, poznato je da se HELLP sindrom javlja čak i bez prethodne preeklampsije. Budući da sam 15. 12. bila na redovnoj kontroli kod svog ginekologa, i sve je bilo savršeno s trudnoćom, znam da preeklampsija tada nije bila vidljiva.

Od ovih simptoma imala sam naglo i veliko povećanje težine. Posljednje vaganje kod doktora za šest i pol mjeseci pokazalo je 77 kg, a rodila sam sa 110 kg. U 10-tak dana dobila sam nešto manje od 40 kg, ili 40 litara vode.

Osim te sitnice s kilažom, i dalje sam bila poletna i sretna trudnica, malo ljutita jer su me stavili u izoliranu sobu zbog povišenog tlaka te nisam imala s kim pričati, ali sretna što sam imala privilegirane muževe posjete, bez kojega sretnog ishoda ne bi ni bilo.

Svih tih 10-tak dana liječnici i sestre pazili su me i mazili da što više izdržim i tako BabyN dam vremena da joj se razviju pluća. Iako su mi išle na živce konstantne pretrage, davanje lijekova, znam da je sve moralo biti tako da što više izdržim kako bi moja BabyN dobila priliku za život. Po prirodi sam inače control freak, no ovaj put odlučila sam se prepustiti njima i Njemu. Mozak je učinio svoje da ne osjećam bolove i prolazio je dan pod dan. Znala sam da je frka i da je upitno hoću li se probuditi sljedeći dan zajedno s njom jer su mi organi već počeli plivati u vodi koju sam zadržavala, ali mozak i moja inatljivost nisu dopuštali tijelu da se preda. U mojoj glavi nije bilo opcije da se samo mene spasi. Ili nas dvije zajedno, ili nikako.

Tri, četiri…

Bližio se THE DAY. Već sam osjećala vodu u plućima jer sam otežano disala. Dana 6. 1. 2019. u 3.45 zovem muža da je to to. Mozak se počeo predavati, a tijelo je počelo popuštati. On je došao i sve je moglo početi. Do zadnjeg je trena On, moj oslonac i moje sve, bio uz mene i naše nerođeno dijete. Zabavljao me da ne mislim ni na što, na bolove kada mi nisu mogli staviti braunilu zbog debljine, na borbu doktora hoće li me uspavati (možda se ne bih probudila) ili idem pod lokalnu anesteziju… On, moje u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti.

U 9.30 u 32. tjednu trudnoće odlučeno je da idem na inducirani porođaj carskim rezom jer sam se počela utapati u vlastitoj vodi, a BabyN dobila je priliku da se bori za život. U 9.59, na blagdan Sveta tri kralja, u spomen na Isusovo darivanje, i ja sam bila darovana najsavršenijom i najposebnijom djevojčicom Ninom koja je imala 1590 g i 42 cm. Taj trenutak, tih pet sekunda kad sam je primila nakon rođenja, riječima se ne može opisati. Svi znate na što mislim. I da ne bih to sve opet ponovila pod istim uvjetima. Sada znate zašto je to bio zakašnjeli dar od Boga. Htio je da svoju djevojčicu ranije upoznamo i za križ koji smo nosili znao je da možemo podnijeti, sve dokle vjerujemo i dok smo zajedno. Hellp sindrom, kad bismo preveli tu riječ, znači POMOZI MI. Pomogli su mi i ja sam, eto, mama već 10 mjeseci, mama savršene djevojčice za koju se nikad ne bi reklo da je bilo upitno hoće li danas biti tu ili neće.

Druga trudnoćo, spremni smo za tebe.

Tekst: mama Ivana Bakarčić
Foto: privatni album

Želite li da i vaša priča s poroda bude objavljena u časopisu Mama&Beba i ovdje na portalu šaljite je na
e-mail: redakcija@stampedo.hr

Veselimo se!

Objava Pomozi mi! – priča s poroda mame Ivane pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Dakle, veljača je tu – najkraći mjesec u godini! Pa iako nam dani uz mališane i prebrzo lete, vjerujemo da ćete uspjeti uhvatiti barem neki slobodni trenutak za listanje svog omiljenog časopisa kojeg smo i ovog puta s veseljem, nakon blagdanskog ludila, pripremali samo za vas.

Ovaj put u svoj nas je mameći život pustila poznata marketinška stručnjakinja Sarah Josipović i upoznala nas sa svojim preslatkim, šarmantnim sinom Makom čiji nas je osmijeh sve oborio s nogu. Kako se nosi s novom i najvažnijom životnom ulogom, tko joj sve uskače u pomoć, saznat ćete u našem intervjuu.

Vjerujemo da ste do sada već zaboravili na novogodišnje odluke koje ste donijeli, a znate što? I trebate! Jer većina roditelja troši energiju na stvari koje ih iscrpljuju i zamaraju.

A mi vam predlažemo da okrenete stranicu i olakšate si život, da postanete Novi vi! Zajedno s nama otkrijte u čemu ste dobri i u tome uživajte još i više, a ono u čemu niste i u čemu ne uživate… hm, možda je u tome dobar vaš partner ili partnerica? 

Jedna od stvari koju sigurno volite je provoditi kreativno vrijeme sa svojom djecom. Ima li bolje prilike za to od Valentinova, praznika ljubavi? A ne, nismo ga zaboravili! Donosimo vam ideje za jedan neočekivani spoj na koji ćete otići, garantiramo, s osmijehom od uha do uha. 

No, kada spoj završi, treba se posvetiti i ozbiljnim stvarima, zar ne? Kako nam je svima dobrobit naše djece, njihov emotivni i psihički razvoj na prvom mjestu, naš smo specijal ovaj mjesec posvetili jednoj jako, jako važnoj, a ponekad zanemarenoj aktivnosti – čitanju. Vjerujemo da ćete se uz naše savjete, ideje i prijedloge, ako već niste, i vi “zakvačiti” za slikovnice, knjige, priče  i sve iz svijeta mašte. 

Uz čitanje, po ovim tmurnim i hladnim danima, treba nam još zabave u kući, a ideje za zabavu pročitajte u našem tekstu “Dosadno vam je?” Jer tu se skrivaju ideje za razbijanje dosade. A da igra nije samo zabava već i da razvija samopouzdanje, otkrit će vam tekst o Pametnom igranju.

Ni u ovom broju nismo propustili dotaknuti se i drugih važnih tema, pa vam tako naši stručnjaci od A do Ž opisuju kako izgleda prvi Sistematski pregled kod pedijatra, što možete očekivati i kako se na njega pripremiti. U priči s porođaja pročitajte o rijetkom, ali jako opasnom HELLP sindromu i hrabroj mami koja je odlučila boriti se za život svoje bebe. 

Vjerujemo da kao i mnoge mame uživate listajući časopis uz kavu. Bacite li ponekad pogled na dno šalice da vidite kakva vam je sudbina? Ako nemate pojma o gatanju, ne brinite. Ovaj put vam mi gatamo iz dlana i otkrivamo što vam život sprema kao roditelju. 

Pročitajte još i ovo:

Plodova voda – život znali
Trudnički mozak
Inkontinencija stolice 
Kako da prestane sisati taj palac?!
Dodatci za autosjedalice
Recepti za Valentinovo: Recite to hranom
Priča iz života: Pred nama je i dalje neizvjesna budućnost

Pišite nam i dalje na e-mail: redakcija@stampedo.hr ili u inbox FB stranice, a vidimo se i na Instagramu mamaibeba_hrvatska.
Naš YouTube kanal vas čeka da se pretplatite jer uskoro stižu brojna iznenađenja!

Objava Proslavite mjesec ljubavi uz časopis Mama&Beba pojavila se prvi puta na pitajmamu.