Disleksija je poteškoća s kojom se mnoge obitelji prvi put susreću početkom formalnog djetetova školovanja. Kada govorimo o disleksiji, govorimo o jednoj od specifičnih teškoća u učenju, ali disleksija ne nastaje kada dijete krene u školu, nego određeni problemi u jeziku postoje i mogu se uočiti ranije. Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi dys (slab, loš) i riječi lexsis (jezik, riječ).

Koliko rano možemo prepoznati disleksiju?

Od velike je važnosti ovu teškoću prepoznati na vrijeme. Naravno da se dijagnoza disleksije ne može postaviti u predškolskoj dobi, ali u toj dobi mogu se prepoznati rani znakovi koji nas mogu uputiti da bi dijete polaskom u školu moglo imati poteškoće s ovladavanjem čitanja i pisanja. Ti rani znakovi odnose se na jezične i vizualno-perceptivne sposobnosti djece predškolske dobi, a ukoliko ih uočimo na vrijeme, utoliko ih ciljanim vježbama možemo ojačati.

Koji su to rani znakovi predškolske dobi koji imaju upozoravajuća obilježja?

• Siromašan vokabular (rječnik)
Rječnik se sastoji od riječi koje razumijemo (receptivni rječnik) i riječi koje upotrebljavamo (ekspresivni rječnik). Rječnik raste tijekom cijeloga života čovjeka, ali predškolska je dob razdoblje njegova najintenzivnijeg širenja. Prva riječ javlja se oko prve godine života djeteta. S navršenih 18 mjeseci djeca u aktivnom vokabularu koriste oko 50-ak riječi i onda dolazi do intenzivnog razvoja rječnika.

Bogatstvo riječi

U dobi od tri do četiri godine vokabular od petstotinjak riječi gotovo se utrostručuje. Od četvrte do pete godine vokabular raste od 1,5 do 2 tisuće riječi. Petogodišnjak koristi čak do tri tisuće riječi, a do navršene šeste godine vokabular sadržava oko šest do sedam tisuća riječi. Nove riječi usvajamo kroz slušanje i razgovor s okolinom, a veliku ulogu ima i čitanje. Čitanjem i prelistavanjem slikovnica, od najranije dobi, pa čak i onda kada dijete ne razumije što mu se govori, usvajaju se mnoga znanja (djeca bogate rječnik, stvaraju logičke poveznice, razvijaju pojam riječi, slova, glasa…).

Istraživanja su dokazala da dijete koje poznaje veliki broj riječi brže ovladava vještinama čitanja i pisanja te znatno lakše usvaja školsko gradivo.

• Jezične poteškoće
Velika većina djece koja unatoč urednom kognitivnom razvoju pokazuju kašnjenje jezičnog razumijevanja i proizvodnje u školskom razdoblju imaju poteškoće s učenjem i usvajanjem vještina čitanja i pisanja. Neka od glavnih obilježja govora djece s jezičnim poteškoćama su:

• kašnjenje u fazi brbljanja
• odgođena pojava prve riječi
• poteškoće s prizivanjem riječi
• kašnjenje u oblikovanju dvočlanih i višečlanih iskaza, tj. rečenica
• kašnjenja u usvajanju gramatičkih pravila jezika
• poteškoće u samostalnom strukturiranju iskaza (teškoće prilikom prepričavanja).

Polaskom u školu spomenute će se jezične poteškoće reflektirati na ovladavanje vještinama čitanja i pisanja.

• Teškoće usvajanja fonoloških vještina
Fonološka svjesnost jedna je od najvažnijih vještina koja mora biti dobro razvijena prije polaska u školu. Fonološka svjesnost odnosi se na prepoznavanje, izdvajanje i baratanje manjim dijelovima od riječi (slog, rima, fonem…). Sama fonološka svjesnost obuhvaća više vještina kojima djeca ovladavaju u različitoj kronološkoj dobi, a razvoj fonološke svjesnosti odvija se postupno.

Rima štima

Koraci koje dijete treba usvojiti da bi uspješno ovladalo vještinama fonološke svjesnosti su: prepoznavanje rime, tvorba rime, slogovno stapanje ( me-do = medo) , slogovna raščlamba (riba= ri-ba), fonemsko stapanje (m-i-š = miš) i fonemska raščlamba (pas=p-a-s).

Ako dijete opisanim koracima nije ovladalo prije polaska u školu, možemo očekivati da će se početkom školovanja javiti i poteškoće u usvajanju vještina čitanja i pisanja.

• Teškoće pamćenja
Kapacitet radnog pamćenja važan je čimbenik za vještinu čitanja. Istraživanja su pokazala da u djetinjstvu može biti značajan prediktor uspješnosti čitanja u školi. Djeca koja imaju poteškoća s radnim pamćenjem otežano usvajaju nazive boja, otežano pamte pjesmice, teško pamte nazive slova, a znati imenovati slova uvjet je uspješnog čitanja. U brojnim se istraživanjima navodi kao jedan od najznačajnijih pokazatelja spremnosti za usvajanje vještina čitanja.

Djecu u predškolskom razdoblju treba izlagati slovima tako da u vrtićkom okruženju ili s roditeljima igraju igre koje uključuju slova. Da se komentiraju slova koja dijete prepoznaje, te je kroz igru potrebno pobuditi dječji interes za slova.

• Teškoće u usvajanju prostornih i vremenskih odnosa
Djeca s teškoćama čitanja i pisanja često imaju poteškoće prilikom shvaćanja i usvajanja prostornih i vremenskih odnosa. U predškolskoj dobi djeca pokazuju nesnalaženje unutar dnevnog slijeda zbivanja, npr. teško određuju jesu li kod bake bili prije ili nakon ručka ili otežano shvaćaju pojmove kao što su danas, sutra, jučer, prije, poslije, pokraj, iza, ispred…

• Teškoće vizualne percepcije
Mnoga istraživanja ističu važnu ulogu vizualne percepcije i diskriminacije prilikom usvajanja vještina čitanja. Već u ranoj predškolskoj dobi djeca počinju prepoznavati riječi prema njihovim vizualnim obilježjima. Ako djeca ne stvaraju „vizualni rječnik“, ne razlikuju dobro desnu i lijevu stranu, zrcalno pišu slova, pokušavaju pisati, čitati zdesna ulijevo možemo posumnjati da postoje određene poteškoće na području vizualne percepcije. To se polaskom u školu može reflektirati na usvajanje vještina čitanja i pisanja.

Tekst: Martina Starčević Perica, prof. logoped
martininblog.hr

Foto: Freepik

Objava Disleksija ‒ koji su rani znakovi? pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Razvoj grafomotorike kod djece

Danas mnoga djeca već i prije polaska u školu poznaju sva slova i brojke. Veliki broj djece znat će ta slova i brojke i lijepo napisati iako većina djece tehniku pisanja uvježbava u prvom razredu.
Grafomotorika, odnosno motorička sposobnost izvođenja grafema (slova), sastoji se od više sposobnosti i počinje se razvijati još u ranom djetinjstvu (negdje oko 18 mjeseci starosti djeteta). Ona obuhvaća vizualnu percepciju, okulomotornu koordinaciju, te glasovnu sintezu i analizu.

Da bi dijete moglo u određenoj fazi svoga razvoja uspješno svladati pisanje mora proći kompletan motorički razvoj koji započinje razvojem grube motorike (sjedenjem, puzanjem, hodanjem, penjanjem, trčanjem. . . ) a nastavlja se razvojem fine motorike koja se odnosi na fine pokrete ruku i šaka (hvatanje cijelom šakom, zatim kažiprstom i palcem). Preduvjet za uspjeh u grafomotornim aktivnostima je razvijena fina motorika ruku.

Za uspješno pisanje potrebno je...

Prije nego dijete počne pisati slova mora:

• odrediti dominantnu ruku (ruku koju će koristiti za pisanje)
• pravilno držati olovku
• držati tijelo u pravilnom položaju
• imati vizualnu predodžbu zadatka
• bojati unutar zadanih okvira
• precrtavati oblike (krug, kvadrat, trokut)
• moći nacrtati prepoznatljive crteže

Do pete godine 90% djece pokazuje sklonost upotrebi jedne ruke u većini aktivnosti koje se vrše rukama. Pružite djetetu mnogo prilika za crtanje i bojanje, ali pustite ga da samo odluči u kojoj će ruci držati kist, olovku…. i ne pokušavajte od ljevaka napraviti dešnjaka.

• 1. godina: djeca pokazuju interes za olovku u dobi od godine dana i tada ju grabe cijelom šakom te šaraju po podlozi.
• 2 godine: s otprilike dvije godine hvat olovke sazrijeva i tada djeca olovku drže prstima, ali još uvijek nepravilno.
• 3.-4.: u dobi između 3,5 i 4 godine olovka se drži s tri prsta, ali se prilikom pisanja miče cijela šaka. Sa otprilike 4,5 godine (a najkasnije do šeste godine) hvat olovke postaje pravilan. Olovka se tada drži vrhovima prstiju (kažiprsta, palca i srednjaka) a prilikom pisanja pomiču se samo prsti. Ovaj hvat omogućava maksimalnu kontrolu i fleksibilnost prilikom pisanja.

Obratite pažnju na ispravan hvat olovke odmah u početku djetetovog hvatanja jer je mnogo lakše poučiti ga ispravnom hvatu nego ispravljati pogrešno naučeni hvat.

Grafomotorika: predvježbe

Danas su djeci dostupne razne igre na računalima i tabletima koji će ih naučiti poznavanju slova ali neće razviti njihovu finu motoriku zbog čega će grafomotorna izvedba biti skromna ili manjkava.

Kako bi grafomotorika bila što bolje preporučuje da da djeca što više crtaju, pišu i šaraju, a što manje koriste tablete i mobitele za vježbanje.

Predvježbe grafomotorici skrivaju se u čitavom nizu aktivnosti svakodnevnog života i igara kojima se zabavlja. Manipulacija raznim predmetima, samostalno hranjenje, oblačenje, kopčanje gumbića, vezanje vezica, listanje knjige. . . sve su to aktivnosti koje prethode držanju olovke i pisanju ali su neizostavan dio cjelokupnog razvoja.

Još neke ideje za razvoj grafomotorike su:

• crtanje kažiprstom po pijesku, brašnu
• nizanje perli, prelijevanje vode u posudicama, nizanje štipaljki na košaricu
• trganje papira i formiranje loptica
• presavijanje papira, maramica
• rezanje škaricama, lijepljenje, oblikovanje plastelinom
• slaganje puzzli, gradnja kockama
• slikanje prstima, kredom, pastelama, kistom, crtanje prema uzorku

Postepeno, kroz pravilnu izmjenu aktivnosti, dovest ćete dijete do faze kada mu hvat olovke i kontrola nad njom više neće predstavljati problem. Tek tada će biti spremno za razne grafomotorne materijale, bojanke i pisanke.

Dijete odbija crtati, pisati, bojati

Ukoliko dijete pokazuje interes za aktivnosti olovkom njegov razvoj fine motorike i grafomotorike biti će znatno jednostavniji od djece koja ne vole ovakve aktivnosti.

Najčešći razlog odbijanja aktivnosti olovkom je vezan uz neku teškoću koje dijete doživljava provodeći ovu aktivnost. O tome bi trebalo voditi računa ako vaše dijete ne želi crtati i bojati. Tada nemojte odustati od poticanja takvih aktivnosti već mu aktivnosti učinite interesantnima, zabavnima i dodatno ga stimulirajte dogovorenim nagradama.

Nezrela ili nedovoljno razvijena grafomotorika

Teškoće u razvoju grafomotorike nastaju kao posljedica nedovoljno razvijene veze između pamćenja i pokreta prstiju (npr. dijete će imati teškoće u prisjećanju oblika i pokreta prstiju potrebnih za reproduciranje oblika), te perceptivnih i motoričkih teškoća. Djeca s teškoćama u razvoju grafomotorike se često percipiraju kao „lijena“, „tvrdoglava“ i „nemotivirana“ jer odbijaju sudjelovati u aktivnostima crtanja i pisanja.

Ako ste uočili odstupanja u razvoju grafomotorike kod djeteta potražite stručnu pomoć i olakšajte vašem mališanu polazak u školu. U Kabinetu Korneo održavaju se grafomotorne radionice namijenjene predškolcima čija grafomotorna vještina zahtjeva poticanje i razvoj. Kroz zabavne aktivnosti djeca u malim skupinama razvijaju finu motoriku i grafomotoriku –  toliko potrebne vještine za početak školovanja.

Nataša Čičin-Šain, prof.defektolog
Stela Horvat, prof. defektolog
Kabinet za razvojnu podršku Korneo

Foto: Freepik

Objava Što je grafomotorika i kako mogu naučiti dijete pisati? pojavila se prvi puta na pitajmamu.