Marija Tomac rodila je prva i njezina Lucija ljetos je proslavila prvi rođendan. Sestra Ana Ivić rodila je tri mjeseca kasnije Ivu, koju je kod kuće već čekao danas trogodišnji Jakov. Imali smo tremu pred fotkanje, jer ipak su tu četiri curke i svakoj treba ugoditi… No, sve je prošlo super, uz malo visokih tonova onih najmlađih, koje ćemo pripisati umoru na kišni dan! Pridružio nam se i Ivin stariji brat Jakov, a pomagao nam je njihov tata Ivan. E, da, jesmo li spomenule da se i Lucijin tata zove Ivan? Sad ste se nasmiješili, zar ne? ) Pročitajte što su nam ove simpatične fit blizanke ispričale! Pročitajte što su nam ove simpatične fit blizanke ispričale!

Povezanost blizanaca ne moramo posebno objašnjavati, ali kakav je osjećaj nakon tolikih zajedničkih godina, uz to što dijelite posao kojim se bavite, podijeliti još i trudnoću?

Marija: Da, povezanost blizanaca doista jest posebna, a zajedničko putovanje kroz to, za svaku ženu ionako posebno razdoblje, dodatno je oplemenilo našu povezanost. Ana je drugi put ostala trudna nedugo nakon što sam ja saznala za svoju trudnoću i njezino mi je iskustvo (s obzirom na to da je kroz sve već prošla jednom) bilo od velike pomoći, i to ne samo u trudnoći nego i u prvim danima majčinstva.

Ana: To je bilo neponovljivo iskustvo. Doslovno neponovljivo. Mislim, kolike su šanse da se podudaraju dvije trudnoće dviju blizanki? Prekrasno je bilo proći kroz trudnoću uz toliku dozu potpore, ali i razumijevanja, jer je i Marija prolazila kroz isto.

Što je trudnoća, odnosno majčinstvo najviše promijenilo u vama? Kako je oboje utjecalo na vaš posao – koji je ujedno i vaš način života?

Ana: Učinilo me fleksibilnijom, organiziranijom, ali i spremnijom popustiti i „opustiti se“ kada stvar ne krene zamišljenim putem. Jednako vrijedi i za posao. Sama sam svoj gazda, što je dvosjekli mač, puno ideja, ciljeva i zadataka, a malo vremena! Ali, naučila sam plivati u kaosu i zasad držim glavu iznad vode

Marija: Majčinstvo jednostavno mijenja pogled na – sve Ako gledamo utjecaj na posao, definitivno majčinstvo postavlja „letvicu više“ u organizacijskim vještinama i „spušta letvicu“ u količini sna koja je potrebna za svakodnevno funkcioniranje, ha-ha.

Što najviše pamtite iz onih prvih dana s bebom – čega se prisjećate sa smiješkom, a što ste se trudili „zaboraviti“? Tko vam je najviše pomagao?

Ana: Zapravo, kad vrtim film, pamtim samo lijepe trenutke ma koliko se to čini nemogućim. Nisam imala sreće s grčevima pa su nam suze obojile te prve mjesece, nakon čega je sve krenulo nekom sretnijom putanjom, ali to je samo mali naporni dio te predivne i izazovne prve godine. Svakako želim ohrabriti mame koje se sada nalaze u tom naizgled bezizlaznom razdoblju da i takve poteškoće doista prođu, samo tada treba skupiti snage i pregrmiti oluju. Ali, nakon svake kiše dođe sunce, uvjeravam vas. Samo hrabro, razumijemo vas da nije lako!

Marija: Što vrijeme više odmiče, sve sam svjesnija da je i mene pogodila „selektivna amnezija“ po tom pitanju. Gotovo da sam „neugodne“ situacije, kao što su grčevi s početka, i zaboravila, ali se zato sa smiješkom sjećam svih lijepih stvari. Ma zapravo s Lucijom je većina jedan veliki, veliki smiješak, a kada bih morala izdvojiti nešto posebno, to bi dakako bio trenutak njezina rođenja. Mislim da su riječi suvišne i da svaka majka vrlo dobro zna što znači kada ti tvoju bebicu polože na prsa. Znaš da je ljubav rođena.

Tih prvih dana svaka je pomoć dobrodošla, i ja zbilja ne znam što bih bez svoje mame, supruga i svekrve.

Kako se dogodilo da vas život odnese u istom smjeru? Jeste li razmišljale o nekim drugim zanimanjima? Što biste bile da niste – Girly fitness?

Marija: Dogodila se jednostavno ljubav prema istom poslu. Je li na to utjecalo i dijeljenje jednakoga genskoga koda – ne znam J Ali znam da radimo svoj posao sa srcem i strašću baš kao i prvog dana. Možda upravo zbog tog razloga nisam ni pomišljala na drugu profesiju. Da nisam Girly Fitness, hmmm… Vjerojatno bih isto bila u nekom aspektu sporta, točnije u radu s djecom. Tko zna što budućnost donosi?

Ana: Zapravo i nisam razmišljala što bi bilo da nisam u ovim vodama… Možda zato što zbilja volim i živim ovaj posao. To kod nas nije samo „prehrana i trening“. Pitajte naše cure, klijentice, pratiteljice i čitateljice J Previše je tu ljubavi, motivacije, razgovora, razmišljanja, pisanja, „guranja“ , životnih promjena da bi sve ostalo samo u „trenerskim vodama“. Jednostavno sam zahvalna na mogućnosti da mogu bar malo utjecati na poboljšanje nečijeg života. Još ako im vratim osmijeh na lice, moja je misija ispunjena.

Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Mama&Beba/Jasmina Cviljak

Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (studeni 2020.)

Objava Girly fitness: Ana i Marija zajedno u svemu pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Mama ste 18-mjesečnih blizanki. Je li to već dovoljno da nam ispišete ove dvije stranice?

Zapravo, volim biti zanimljiva ljudima, a beskrajni izvještaji o dogodovštinama novorođenčeta najslađe su priče, ali samo za roditelje, bake i djedove. I to je to. Zato bakama i djedovima pričam sve, ostalima ni riječi. I funkcionira: još imam sve prijatelje.

Kako izgleda jedan vaš zajednički dan kad ste kod kuće? Koje ste sve nezamislive vještine svladali otkako ste postali majka blizanki?

Ako imate pomoć drugih ljudi, primjerice supruga, rodbine, plaćene pomoći, dan mame s dvije bebe može biti divan. Ja još nisam imala takav dan. Zapravo, krivo. Krajem listopada 2017., konkretno, bio je to četvrtak 24.10.2017. imali smo jedan lagan, ugodan i divan dan. Ostalo je umor i ljubav, a bude i suza.

Vaš posao ostavlja Vam dovoljno vremena za majčinstvo. Je li to dobro ili loše? Odlazite li Vi na posao odmoriti se?

Koji je posao teži od brige o dvije bebe? Pa, i majka blizanaca zaposlena u rudniku mrkog uglja u Kaknju zatražila je prijevremeni prekid rodiljinoga. Što je tona uglja na dan u usporedbi s osam sati bez dva slatka drekavca.

Žena ste u pretežno muškom zanimanju. Osjećate li se tako? I je li Vam majčinstvo i na ovom polju donijelo neku snagu i samopouzdanje?

Da! Stvar me sasvim iznenadila. Izbjegavamo ili odgađamo majčinstvo kako bismo se najprije izgradile kao zrele osobe s dobrim samopouzdanjem, a zapravo žena majčinstvom dobije na dar lijepu dozu samopouzdanja. Moćno je stvoriti život. Poslije proizvodiš i vlastiti hranu. U našem hladnjaku još ima mlijeka koje nije iz supermarketa. Fascinantno je kako sam putem majčinstva spoznala jednu sasvim novu dimenziju sebe, poljoprivrednu.

Za koji ste se tip odgoja, svjesno ili nesvjesno, odlučili?

Kao mama, ja sam baka. Moja baka, Ljubica Martinović-Radoš, bila je pravi profesionalac domaćinstva. Kako se drugi posvete istraživanjima za pronalazak lijeka protiv raka, s jednakom predanošću, strašću i poštovanjem, ona se posvetila majčinstvu i poslovima domaćice. Svojevremeno je kupovala reviju Praktična žena iz koje su druge gospođe kupile dobre savjete, a moja baka redala kritike na kvalitetu njihovih savjeta: recepti su bili pojednostavljeni, a savjeti manjkavi. Ukratko, bila je jako velik perfekcionist, i danas je moj glavni uzor. Baka mi stalno „priča“, pa točno po njezinim uputama kuham, hranim i stavljam djecu na spavanje.

Onda ništa od moderne mame? Kod vas je odgoj tradicionalan?

Pa dobro, ima jedan dio oko kojega ja i bakin glas raspravljamo, a ja uvijek pobijedim. Ona bi htjela da su bebe odjevene u bijelo, po mogućnosti uštirkane i da mirno sjede i ne galame. Ja im dam sve suprotno. I po kiši su Iris i Ingrid vani. Naravno primjereno odjevene, ali vani u parkiću, u blatu, na svakoj mogućoj prečki koju mogu dobaviti. Odgajam ih da budu prljave, znatiželjne i, koliko je moguće, slobodne.

Potječete iz Mostara, BiH, kraja koji je iznjedrio brojne komičare – što profesionalne, što amatere. U čemu je kvaka? Je li humor nešto uz što jednostavno rastete od malih nogu?

Od malih nogu živimo u dosta kompliciranim sredinama. Sredinama koje imaju probleme s kojima se i odrasli teško nose. Tako da je kvaka u nemogućnosti normalnog života. Način kako se nosiš s nerješivim, teškim i tužnim je plač ili smijeh. Plač je dosadan i pravo iscrpljuje, pa se na kraju većina odluči za humor. Ljepše je.

Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Privatni album

Objava Miranda Lončar – Stand-up mama na kvadrat pojavila se prvi puta na pitajmamu.

Dugo nismo u našem časopisu ugostili blizance, a to nam je uvijek – dvostruka sreća! Znamo da je sigurno i vama, ali da odmah prijeđemo na stvar, to je ujedno i dvostruki umor…  Jeste li se dosad već privikli na sve dvostruko?

Da, trebalo bi za ovu priliku promijeniti ime časopisa u Mama i bebe :). S obzirom na to da naš suživot s dvije bebe sad već traje devet mjeseci, više se i ne sjećam kako je bilo bez njih. A budući da su mi one prva djeca, i ne znam kako je to imati jedno dijete, iako ponekad s malo zavisti bacim pogled na mame s jednim malim kolicima :). Kažu za blizance da su dvostruki umor, ali i dvostruka sreća, i moram vam priznati ‒ točno je tako. Veselje na kvadrat.

Sve mame će reći da joj je rodiljni dopust jednostavno ‘proletio’, baš zbog činjenice da uz sve obveze oko klinaca ne stignu ni o čemu razmišljati, a dani lete. Vama lete dvostruko brže! Osjećate li se kao da su jučer Lea i Mare bile mrvice koje ste prvi put ugledali?

Tek sam neki dan bacila pogled na slike kad su se rodile, jednostavno, prije nisam stigla, i šokirala se kad sam vidjela kako su bile male. Iskreno, uopće mi nije jasno kako smo ih držali i kako smo izdržali. Dani nakon porođaja i sada su mi pomalo u magli jer se sve svodilo na to kako preživjeti, ali sjećam se neizmjerne sreće od prvog trenutka kad sam ih primila. Evo, sad mi suza radosnica krene, valjda još uvijek hormoni :).

Možete li se sada uopće prisjetiti vremena kad ste suprug i Vi bili – sami, prije nego što su bebe stigle? Nedostaje li Vam išta iz tog vremena?

Neki dan mi je to palo na pamet. Ono, doći doma i ništa ne raditi. Čini mi se da je to vrijeme nepovratno završeno, ali toliko je toga ljepšega i boljega u ovome da mi se glupo prisjećati. Ali da bi nam ponekad dobro došlo barem pola dana odmora, naravno da bi.

Dugo ste pokušavali zatrudnjeti, na kraju ste se odlučili na medicinski potpomognutu oplodnju. Kako ste doživjeli taj svoj put do trudnoće? Pretpostavljamo da nije bilo lako ni jednostavno…

U nekim trenutcima nije bilo lako, ali mi smo relativno brzo donijeli odluku da više ne želimo čekati. I nismo požalili. Imali smo sreće i pravu skrb, tako da sam zatrudnjela iz prve, i odmah blizanci. Kroz cijeli proces upoznala sam mnoge parove koji se muče, a toliko žele djecu, tako da sam uistinu zahvalna kako je to nama relativno bezbolno prošlo. Svima koji su neodlučni, poručila bih da ne čekaju predugo, ali i da ne gube nadu. Sav bol prođe onog trenutka kad se oni pojave u vašim životima.

Otkrijte nam kako su curke dobile imena?

Lea je dobila ime po princezi Leia-i iz Star Warsa J, al’ sam se smilovala i pojednostavila ime. A Mare dugo nije imala ime, dok se pred kraj trudnoće nismo vraćali s mora i suprugu je palo na pamet ime Mare, po talijanskoj riječi za more. Tek samo kasnije shvatili da će u deklinaciji na kraju završiti kao Mara :).

Intervju u cjelosti pročitajte u časopisu Mama&Beba.
(ožujak 2018.)

Objava Nevena Rendeli Vejzović: Lea i Mare su moja dvostruka sreća pojavila se prvi puta na pitajmamu.