Prije nešto više od pet godina Vaš je život, mogli bismo reći, bio Vaš posao – obarali ste modne piste, a danas je bogatiji za čak četiri muškarca. Jeste li u tom razdoblju mislili da ćete u ovoj dobi biti supruga i majka trojice sinova?
Moj se život uistinu promijenio iz temelja, ali smatram da je to i logičan slijed događaja. Naime, ja sam se do svojih tridesetih zaista nauživala samačkog života, proputovala pola svijeta, upoznala različite kulture, nacije i gradove. Mogu reći da sam se u neko doba zasitila toga i doslovce pomislila kako je sada vrijeme da ostvarim svoj san i o zasnivanju obitelji. Danas se smatram iznimnom sretnicom što sam na tom svom životnom proputovanju naišla i na čovjeka svog života, mog sadašnjeg supruga Marija, koji mi je u tome uveliko pomogao.
Prisjetite se onog osjećaja kada je test prvu put pokazao plusić – imali ste trideset tri godine. Jeste li se osjećali kao da se dogodilo u pravom trenutku?
Trenutak se nije dogodio sam od sebe a da ja nisam bila sudionik tog trenutka. Moji su sinovi plod jedne ljubavi i želje. Plusići su uvijek došli baš onda kada smo ih i očekivali.
Je li bilo strahova, upitnika nad glavom koji su česta pojava kod novopečenih trudnica?
Naravno da je bio prisutan strah od nepoznatog, od toga da sve prođe u najboljem redu. Strah je karakteristika svih inteligentnih bića i u zdravim količinama je i poželjan.
Budući da ste u relativno kratkom razdoblju proživjeli tri trudnoće, biste li nam ih mogli usporediti – koje su bile sličnosti, a koje različitosti kada govorimo o fizičkim ali i psihičkim promjenama?
Imala sam zaista sreću da sam sve tri trudnoće prenijela kao školski primjer i do kraja na nogama. Meni život nije stao. U prvoj sam trudnoći radila do zadnjeg dana, a u druge dvije se brinula o svojoj već rođenoj djeci. Nisam imala puno vremena razmišljati o nekim trudničkim izvolijevanjima ili željama. Iako, ipak mi se ova zadnja trudnoća urezala kao najteža, ali kako i ne bi kada sam svoje tijelo zaista jako zaposlila.
Kako su Lovro i Andrija reagirali nakon što ste se s Jakovom vratili iz rodilišta? Jeste li ih tijekom trudnoće pripremali na prinovu?
Naravno, oni su se jako veselili dolasku svog brace i od prvog dana ga prigrlili (ponekad i presnažno) kao svog štićenika. Nikada nisu pokazali ni trunke ljubomore.
Tko Vam je u prvim danima, s tri sina, bio najveća potpora i pomoć?
Moj Super Mario. Moj svemir!
Opišite nam malo svoja tri mušketira – kakvi su karakterno, sličnosti, različitosti?
Sva su trojica dosta slični tipovi. Pravi su dečki, živi, vrlo oštroumni, sportski tipovi. Lovro i Andrija su jako komunikativni, samosvjesni i tvrdoglavi. Kao bebe su svi bili izrazito dobri, super su spavali, jeli i bili su velike bebe, kao i sada Jakov. Glasni su i ravnopravni članovi naše zajednice.
Lovro je sada već pravi dečkić. Ima li on svoj ritam, afinitete, želje? I je li Andrija našao uzor u starijem braci?
Lovro je jako razigran, jako ga sve zanima i afiniteti su mu svestrani. Naravno da ima i svoje želje koje se trudimo poštovati. Andrija mu je jako blizak, lijepo se dopunjuju i igraju zajedno. Ali, ne bih rekla da mu je Lovro uzor. Andriji je samo njegov tata uzor.
Koji su Vam trenuci u danu najomiljeniji?
Uživam u našim trenucima, našim buđenjima i međusobnom učenju. Bez obzira na to što smo mi roditelji te djece i mi njih trebamo učiti, uvidjela sam mnoge stvari koje sam ja naučila od svoje djece. Strpljenje, bezuvjetno davanje i igra samo su neke od tih stvari… uživam u tome. Naravno, drag mi je i dio dana kada djeca legnu i kada smo Mario i ja preponosni na hrpicu djece u krevetu, ali i kada se možemo konačno posvetiti jedno drugom.
Danas nije lako biti ni žena ni muškarac, bar ako je suditi prema situaciji u kojoj se društvo nalazi. U kakve biste muškarce željeli da vaši sinovi odrastu?
Želja mi je da budu pošteni, vrijedni i hrabri. Da slijede svoje snove i da ih nitko ne može razuvjeriti da snovi nisu ostvarivi. Želim da imaju veliko samopouzdanje i sjajan obraz. Da budu sudionici nove generacije koja će ovaj svijet učiniti boljim i zdravijim mjestom za nove generacije. Naravno da želim da moja tri sina budu moj ponos gdje god da se okrenem. Nisam tu nimalo skromna!
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe br. 68
