Prije dvije godine u Vaš je život ušla kći Lila. Je li od tog trena Vaš svijet postao čaroban? Naime, nekako nas to ime, na prvu, asocira na čaroliju.
Lila je sama po sebi čarobna, i kao takva ne samo da je unijela čaroliju u naš život nego nas je otrgnula iz rutine svakodnevice i oplemenila kao ljude. Ona je velika radost! Svako dijete je veliki blagoslov i ako mu se čovjek otvori i prepusti, stvarno postanete svjesni da je izreka „Čuda su moguća“ činjenica. Mislim da je svojevremeno R. Tagore divno rekao: „Svako dijete dolazi na svijet s porukom kako Bog nije još obeshrabren čovjekom“. U tom je smislu djetetovo rođenje uistinu najveličanstveniji i najsvetiji događaj našeg života, na kojem smo beskrajno zahvalni.
Pročitali smo da u Hrvatskoj živi oko dvadeset osoba s tim imenom. Kako ste se Vi odlučili za to ime? Je li bilo spremno davno prije nego što je Lila bila u planu?
O da, nomen est omen. Čitajući jednom neku knjigu, ime mi se usjeklo u pamćenje iako sam njegova značenja pronašla tek po putu. Dosta je teorija od kuda ime, nama je presudno bilo značenje te riječi na sanskrtu, u prijevodu bi bilo Božanska igra. Moj suprug i ja imali smo dva vjenčanja. Prvo na Baliju i drugo ovdje u krugu najbližih, pa smo nekako htjeli ponijeti dio prvog blagoslova kada je Lila bila još samo u našim srcima i željama. Također, htjeli smo da joj ime koje sigurno na jedan način obilježi čovjeka i nosi određenu energiju, pomogne da život ne shvaća preozbiljno, već šareno, kreativno i radosno, kao igru.
A sad se prisjetite onog dana kada ste saznali da je u Vama malo biće. Kakva je bila Vaša prva reakcija? I jeste li i prije potvrde, kako mnoge mame kažu, znali da ste trudni?
Ah, moje reakcije, bit će Vam jasnije ako kažem da sam u životu poznata kao dramma queen. Iako smo si dosta vremena uzeli za rad na sebi i pripremu na trudnoću, što mi je danas jako drago,u trenutku kad sam saznala da sam trudna, izmaklo mi se tlo pod nogama. Teško je opisati to stanje – emociju: miješali su se radost i strah,veselje i panika, smijeh i suze. Ta navala različitih emocija brzo se stišala i pretočila u nevjerojatan mir i radost. Tisuću pitanja motalo mi se po glavi, od toga hoću li biti dobra majka, jesam li sigurna da sam spremna na sve što me očekuje, što ću s poslom… jer u glumi veliku ulogu igra vaše tijelo, no iznutra je sve to postalo nebitno, moja je nutrina znala da su sve to samo površinske borbe moga uma i zato se bezbrižno radovala dolasku nove duše. Moj je suprug bio presretan, on cijeli život radi s djecom i u tom smislu bio je spreman prije mene. Da sam znala ovo što danas znam i da sam imala sliku ove predivne djevojčice koju danas imam, ne bih se ni sekunde bojala.
Koliko se Vaš način života promijenio tijekom trudnoće?
Trudnoća je za mene bila stvarno lijepo iskustvo. Pazila sam da redovito jedem, budući da sam vegetarijanka, morala sam paziti na povećan unos željeza i kalcija, vježbala sam do osmog mjeseca trudnoće, a predstave igrala do kraja šestog mjeseca trudnoće. Nisam imala nekih većih mučnina, jedino sam zadnje tromjesečje imala probleme sa spavanjem. Nikako se nisam mogla namjestiti i noge su mi oticale. Sretna sam da sam cijelu trudnoću mogla biti u pokretu i da je sve bilo u redu.
Na što ste prvo pomislili kad ste ugledali Lilu?
Suprug i prijateljica babica bili su uz mene cijelo vrijeme, što mi je jako puno značilo i bilo velika podrška. Kada su me doveli u rađaonicu, pogledala sam kroz prozor nebo. Počele su padati prve snježne pahuljice, to mi je bilo prekrasno. S prvim snijegom došla je i naša Lila, i čim sam ju pogledala, čim su mi je dali u ruke, osjetila sam najveću ljubav u životu. Bila je divna mala crvenokosa beba od 3kg i 51cm. Dva tjedna uopće nije plakala, samo je jela i spavala, a onda su počeli grčevi. Tako da sad, kad se prisjetim, stvarno mi prvo na pamet pada osjećaj blaženstva. Nismo trebale puno vremena za prilagodbu, mislim da je to najtočnije babica rekla kad nas je u bolnici vidjela skupa: „Vas dvije ste odmah 'kliknule'.
Je li kliknulo i po povratku kući?
Većinu toga smo radili sami, iako su nam stalno uskakale pomoći sa svih strana. Moja Renata svakodnevno je kuhala i nosila nam hranu, potrepštine i sve što je trebalo, obilazila nas je i babica Milovanka i podučavala nas, prijateljica Ana pomagala je s puno korisnih savjeta oko dojenja i moje prehrane, a i obitelj, iako nije tu, bila je sto posto uz nas i slala nam pakete s hranom, slasticama i poklonima za Lilu. Oni su željeli doći, ali smo ih zamolili da nas puste da se malo uhodamo i da budemo sami.
Opišite nam malo svoju kćer da ju bolje upoznamo…
Lila je divno, veselo, bezbrižno dijete. Oduvijek je znala što hoće. Nikada se nije dala varati i podmićivati ni dudama ni čajevima ni vožnjom u kolicima. Vrlo rano je počela pokazivati svoju volju, a mi smo je nastojali poštovati i mijenjati svoje rasporede prema njoj, a ne nju prema našim obavezama i navikama. Uživam u njenoj mašti koja je sada u punom zamahu. Jako puno priča, i to vrlo tečno. Ne ide u vrtić, većinom ju čuvamo suprug i ja, a uskaču nam kad ja imam probe i roditelji i sestre i prijatelji. Sada smo počeli proces navikavanja na tetu-čuvalicu, pa se nadamo da će i to proći bezbolno.
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe br. 74
Nije dozvoljeno kopiranje i/ili prenošenje fotografija i sadržaja bez suglasnosti vlasnika portala.
