Od Monte Carla, preko Dubaija, do Opatije… Upravo smo tamo ulovili Aidu Ljubičić sa malim Leonardom (3) i novom članicom obitelji, Zarom (2,5 mj), prije nego su svi zajedno otputovali na još jedan turnir tate Ivana Ljubičića. Iako je mršteći se iskazivala neslaganje s kamerom, Zara je uz krajnju ozbiljnost odradila fotografiranje, mali Leo je nasmijavao ekipu, dok je mama Aida bez problema držala sve konce u rukama. Sigurni smo da bez obzira u kojem domu se nalazili, ova obitelj jednako zrači ljubavlju, slogom i toplinom.
Otkada sam saznala da sam trudna drugi put mama i prijateljice su me uvjeravale kako će mi s drugom bebom sve biti puno lakše i kako su ta dva iskustva neusporediva. I – imale su pravo! Stvarno osjećam ogromnu razliku u razini stresa koju sam osjećala prvi puta i sada. Čini mi se da sada u nekim stvarima puno više uživam jer sam svjesnija koliko sve to skupa brzo prođe i koliko je ustvari kratak ovaj period kada su bebe zbilja – bebe. S Leonardom mi je sve tako brzo proletjelo da sada svjesno nastojim upiti što je više moguće i doista uživati u Zarinim prvim mjesecima. Iako, tehnički je sve dosta zatjevnije utoliko što su sada dvoje i ne preostaje mi baš nešto vremena za bilo što drugo.
Prva trudnoća bila Vam je, sjećamo se iz prvog intervjua, dosta teška, posebno prvih šest mjeseci, kad su Vas pratile mučnine i povraćanje. Je li drugi put bilo imalo lakše? Jeste li uspjeli više uživati u drugoj trudnoći?
Nažalost, i druga trudnoća bila je jednako teška. Jedina razlika bila je u tome što smo ovoga puta i ja i moj doktor znali što nas očekuje pa smo na vrijeme krenuli s pravom terapijom. Ova trudnoća možda mi je bila još i teža jer je ipak tu bio i Leo koji je naravno trebao svoju mamu i njenu pažnju, a ja mu je često nisam mogla dati pa me mučila i grižnja savjesti. Mjesec dana prije porođaja sam završila u bolnici zbog prijevremenog otvaranja, ali na sreću Zara se na kraju rodila točno na termin i sve je bilo u najboljem redu. Ali, eto prošlo je i to.
Koji su Vam bili najdraži trenuci u obje trudnoće? U čemu ste najviše uživali? Kako su Vaši dečki s Vama proživljavali drugu trudnoću?
S obzirom na to kako moje trudnoće izgledaju najljepši trenuci u obje su mi bili onih prvih tjedan dana prije nego su problemi počeli kada je postojala samo ogromna sreća zbog spoznaje da sam trudna. I da, naravno, nevjerovatan je i nezamjenjiv osjećaj kada počneš osjećati djetetove pokrete u svom trbuhu. Cijeli taj proces mi je još uvijek toliko fascinantan i nevjerovatan, doista je svako dijete malo čudo.
Kako se Leonardo snašao u novoj ulozi starijeg brata? Pomaže li Vam, zanima li ga seka Zara i sve u vezi s njom ili je još u fazi da gleda 'iz prikrajka'? Je li bilo ljubomore?
Slušajući priče očekivala sam neki horor scenarij, gdje je Leo strašno ljubomoran i ne mogu ga ni na sekundu pustiti samoga s bebom… Na sreću to se apsolutno nije obistinilo. Dapače, pravi je stariji brat, stalno bi je grlio i ljubio i pomagao joj. Kada ona leži u svom baby gymu on se brine da joj muzika stalno svira, nutka joj dudu i kad treba i kad ne treba i strašno ga smeta kada ona plače. Ali, definitivno je imao reakciju u odnosu na nas dvoje, tražio je više pažnje, bio cendraviji, htio da mu se pjevuši i da ga se nosi kao bebicu… Mislim da je to više nego opravdana reakcija, njegov svijet se preko noći poptuno izokrenuo, iako smo se i Ivan i ja trudili posvećivati mu maksimalnu pažnju, da se ni u jednom trenutku ne osjeti zakinutim. Sada su se stvari već pomalo normalizirale.
Koliko tata pomaže mami oko Zare i Leonarda? Je li vješt s hranjenjem, pelenama i sličnim 'dječjim područjima'? Ili je više zadužen za zabavu i razbibrigu, kako to često bude s tatama?
Tata je, kada ima vremena, vješt u svemu. Ipak, moram priznati da mi se čini da je tek sada zbilja došao na svoje pa on i Leo zbilja imaju poseban odnos što povremenu razdvojenost čini još i težom. Prvih mjeseci su bebe zbilja usmjerena na mame i na zadovoljenje nekih osnovnih životnih potreba ali zato kasnije, tate zbilja stupaju na scenu. Vidljivo je kod Lea kako ima potpuno drugačiji odnos sa nas dvoje i kako uči drugačije stvari od jednog i od drugog. Puno mi je pomogla ta njihova povezanost tijekom ove trudnoće jer sam znala da kada je Leo s tatom mogu biti na miru i da mu necu nedostajati.
U ovom broju Mame&Bebe obrađujemo temu detetova spavanja – u svom krevetu ili roditeljskom. To je vrlo individualno, roditelji i djeca se razlikuju, no zanima nas kakav je Vaš stav prema tome i kako ste vi u obitelji to riješili?
Oboje djece su od početka u svojim krevetićima. Mislim da je to zdravija varijanta za sve. Oni imaju svoj prostor i uče se mirnom snu i tome da se uspavljuju sami, a mi imamo odmor koji nam je potreban. Za nas je to idealno rješenje, a znam da mnogi spavaju u zajedničkom krevetu i također su zadovoljni. Sve u svemu, mislim da je za svakoga najbolje ono kako se najbolje i najsigurnije osjeća.
Na Leonardu ste se ipak učili majčinstvu. Imate li već sada na umu što biste željeli napraviti drukčije? Jeste li Leonarda razmazili budući da ste dosta vremena provodili s njim, a posebno zato što je bio neko vrijeme jedinac? Postavljate li se ipak malo drukčije sa Zarom?
Leonardo je definitivno razmažen po pitanju količine vremena i pažnje koju je od nas dobio. Nezahvalno je da ja o tome govorim ali mislim da nije razmažen u onom smislu riječi koji podrazumijeva materijalne stvari ili roditeljska popuštanja. Ako išta, mislim da smo stroži u nekim stvarima od većine roditelja koji nas okružuju. Imam tu sreću da s njime mogu provoditi puno vremena pa nemam grižnju savjesti kada mu treba odrediti granice kao što možda imaju roditelji koji rade po cijele dane i ne žele to malo dragocjenog vremena koje provode sa djecom provesti disciplinirajući ih, što mi je apsolutno razumljivo.
Intervju u cijelosti možete pročitati u tiskanom izdanju časopisa Mama&Beba
