Evo jedan prigodni. Više onako za mame i tate.
Ovaj puta neću govoriti o djeci, nego o onima koje često zaboravimo kada govorimo o četveročlanoj ili peteročlanoj obitelji. Nisu oni samo mama i tata, nego su to ono dvoje koji se vole i bez čije ljubavi ne bi bilo tih klinaca, pa samim time ni obitelji.
Ok, slažem se, Valentinovo je zbilja zapadnjačka izmišljotina i samim time možda posve pogrešan ili banalan povod za ovako važnu temu, ali složit ćete se da se toj temi treba posvetiti barem jednom godišnje. Imamo brda obaveza, rastrgani smo brigama, ono malo dobre volje što ostane posvetimo klincima, a mi polako blijedimo. I zato je važno s vremena na vrijeme podsjetiti se zašto smo se međusobno „odabrali“.
Ponekad to baš i nije lagano, ponekad je lakše i žmiriti jer nekad je u toj svoj silini ozbiljnih okolnosti, koje nemilosrdno proizlaze iz svijeta odraslih, teško razabrati „Nju“, odnosno „Njega“, onakvu ili onakvog, kakvu ili kakvog ga pamtite iz razdoblja „ružičastih naočala“.
Ponekad vam se čini da je sve to nepovratno nestalo, da su te osobe ostale samo na slikama u albumu, a da su ovo ovdje neki posve drugi ljudi. I baš tada morate uložiti još veći napor, raščistiti tu korov i mahovinu i doprijeti do one „srodne duše“ koja je zasigurno još uvijek tu negdje, ali je možda malo zalutala.
Vjerujte mi da kad u tome uspijete da će svi oni tmurni oblaci nestati i da ćete shvatiti da se sve te kišne dane zbilja isplatilo trpjeti. Brige neće nestati, kao ni poslovi, kao ni sve one svakodnevne zavrzlame oko klinaca, ali osjetit ćete da su vam pluća nekako ponovno puna. Znat ćete da ste na najboljem putu kad se počnete prisjećati svih onih dana koji su vas oboje činili sretnim…
Te dane sasvim sigurno ne možete vratiti, uostalom stvari su postale drugačije, a tu su i klinci, ali to nije razlog da u toj sreći počnete uživati na neki drugi način, primjeren okolnostima reklo bi se.
Sve u svemu držite se i nemojte odustati, a koji ćete trenutak odabrati za bavljenje ovom temom sasvim je svejedno. Ako baš hoćete, koliko god to otrcano zvučalo, za to niti jedan trenutak nije pogrešan,pa tako ni Valentinovo.
Zato svim onima zaljubljenima, onima koji će to tek postati i onima koji će se konačno sjetiti kako je to biti, želim sretno Valentinovo…
I da, da ne bi ispalo suviše sebično i da ne bismo zaboravili na NJIH, moram vam reći da je upravo ta ljubav između mame i tate ona ljubav koju klinci najviše vole… Nemojte to nikad zaboraviti, pa ako ste već lijeni ovo Valentinovo posvetiti sebi, posvetite ga njima i učinite sve to zbog NJIH… Vjerujte mi , isplatit će se i vama i njima.
