Vaše priče

Priča s porođaja: Mali olimpijci


Mama Andrea Dado piše o tome kako se njezin mlađi sin, Donat, rodio na isti dan kao i stariji mu brat Šimun, a porodila ih je ista babica. Razlika među njima je četiri godine – od ljetnih Olimpijskih igara u Londonu 2012. do onih u Riju prošle godine.

Trudnoća #2 :)

Već imamo sina od četiri godine, ali nismo htjeli da ostane sam. Odlučili smo krenuti u akciju, no kako sam stalno bila pod stresom zbog posla, taj se "plusić" na testu za trudnoću nikako nije pojavljivao. Zbog toga sam odlučila otići na detaljan ginekološki pregled u jednu privatnu ambulantu gdje je ultrazvučni nalaz pokazao da je ovulacija prošla i da slijedi menstruacija.

Za testove (briseve) naručila sam se kod svog liječnika i dok sam čekala na termin, menstruacija mi je već kasnila. Mislila sam si ‒ pa neće valjda doći na sam dan pregleda. Kasni meni tako već deseti dan, i dok ja to pripisujem stresu, muž je postao nestrpljiv i isto popodne otišao u ljekarnu kupiti test na trudnoću. Bila sam u nedoumici bih li ga napravila jer sam se bojala da ću se ponovo razočarati kad vidim da je rezultat negativan.
Ipak, muž me nagovorio, a test je pokazao "plus". Ostali smo u potpunoj nevjerici. Odakle sad plus, a na ultrazvučnom pregledu ništa nisu vidjeli!?


Sutradan sam otišla na zakazani termin kod svojeg liječnika koji mi je potvrdio trudnoću. Pogledao je i nalaz ultrazvuka napravljen desetak dana ranije u privatnoj ordinaciji i objasnio nam kako se vidi jajašce u jajovodu, ali da nema tog ultrazvuka koji može vidjeti što je u tom jajašcu.

Kako je trudnoća odmicala, a beba rasla i više nego što je uobičajeno, zbog veličine djeteta nismo mogli sa sigurnošću odrediti termin porođaja.

Došao je i srpanj, i po nekoj računici bila sam tada u 38. tjednu. Krenuli su i godišnji odmori, pa me moj liječnik uputio na pregled u bolnicu u Sisku na amnioskopiju. Znala sam što me čeka. I prvi put sam to prolazila, a sada opet; ista pretraga, isto mjesto ‒ pa i isto vrijeme. :)

U prvoj su mi trudnoći amnioskopiju radili na sam dan termina porođaja, i bio je to više neugodan nego bolan pregled. Amnioskopija je pregled plodove vode kroz cervikalni kanal posebnim metalnim tubusima i pod izvorom hladnog svjetla. Potpuno je neinvazivna i bezbolna, a može se ponavljati mnogo puta. Radi se u terminu, kada je vrat maternice već otvoren i svrha mu je ujedno i da se potakne porođaj, što se u mojem slučaju kod prvog porođaja nije dogodilo.

Bila sam otvorena svega jedan centimetar, a nakon pretrage malo sam i krvarila što je, objasnili su mi liječnici, sasvim normalno. Za tri dana ponovili su pretragu i tad je došlo je do pucanja vodenjaka.

U drugoj trudnoći također mi je rađena amnioskopija, no ovaj put već sam imala iskustva u tome i znala što me očekuje, pa nisam imala nikakve neugodnosti ni bolove. Ipak, vodenjak nije odmah puknuo.

Nakon pregleda doktor mi je rekao da sam otvorena tek jedan centimetar i da je sve to još tvrdo i visoko gore tako da porođaj neće biti tako skoro. Svejedno, naručio me da ponovo dođem za tri dana. Pomislila sam, okej, proslavit ćemo Šimunov četvrti rođendan, pa onda mogu u rodilište... Ahaaa!

Iste noći, 6. srpnja, osjetila sam curenje plodove vode i trudovi su lagano krenuli. Budući da nam je hitna prve pomoći vrlo blizu, muž me odvezao onamo kako bi me kolima hitne što prije prevezli u bolnicu, a on je iza vozio u pratnji.

U bolnici su me dočekali dežurni doktor i sestra (babica). Pregledom su ustanovili normalno curenje plodove vode i odmah me poslali na obradu ‒ klizma, tuširanje, prikapčanje na CTG.

Kako su trudovi bivali učestaliji, tako su bolovi postali neizdrživi. Tražila sam epiduralnu, ali ju nisam mogla dobiti jer je porođaj već krenuo. Dobila sam umjesto toga samo injekciju protiv bolova i za smirenje.

Prošlo je sedam sati ujutro i preuzela me druga smjena, druga babica. Gledamo se, ona mene i ja nju – i da, da, poznajemo se. Prvi put vidjele smo se na isti datum (6. srpnja), ali četiri godine prije. I evo me drugi put s babicom koja me i u prvom porođaju učila tiskati i disati. Nakon više sati koliko je trajao porođaj ponestalo mi je snage za tiskanje i bila sam sva omamljena od injekcije.

Doktor je tada samo pritisnuo moj trbuh i stigao nam je Donat (dar od Boga), težak 4630 grama i najveći dar bratu za njegov četvrti rođendan. :))

Zahvalna sam osoblju Opće bolnice Sisak i mogu za njih dati sve preporuke.

Moji dječaci rođeni su na isti dan u razmaku od četiri godine... Moji olimpijci! :))

Želite li da i vaša priča s porođaja bude objavljena u časopisu Mama&Beba i ovdje na portalu šaljite je na 

e-mail: redakcija@stampedo.hr

Veselimo se!

- studeni 2017 -