Iza Vas su dvije godine majčinskog staža. Što se u Vašem životu promijenilo otkad je u njega stiglo djetešce?
– Stiglo je jedno prekrasno novo biće za koje si vezan. Sada sam puno odgovornija i moj život je nekako uredniji. Kristan uljepšava svaki moj dan i čini me zadovoljnijom i sretnijom osobom.
Vratimo se malo u prošlost. Prepričajte nam kako je tekla vaša trudnoća, kako ste je podnosili, koliko je utjecala na posao – jeste mogli odrađivati probe, je li sve postalo napornije nego inače?
-Trudnoća je bila super. Nisam imala nikakvih problema. Odlično sam se osjećala. Uživala sam. Baš mi je bilo lijepo. Radila sam skoro do pred sam kraj, dok se trbuščić nije već dosta vidio. Igrala sam predstave. A stigla sam i odlaziti na pilates. Ništa mi nije bilo teško. Tek su zadnja dva mjeseca postala malo napornija. Ali to nije umanjilo moju sreću i zadovoljstvo.
Je li bilo komplikacija u trudnoći?
-Nikakvih komplikacija u trudnoći nije bilo. Baš sam sretnica.
Kažu da se glumci savršeno preobraze u bilo koju ulogu koju im “život” dodijeli. Je li tako bilo i s pripremama za dijete?
-Pa ne, zapravo ne znaš što te čeka. A u kazalištu imaš ispisan lik, pa je to bar nešto, za početak.
Jeste li ikad glumili majku ili možda trudnicu? Koliko se kazališna uloga razlikuje od te uloge u stvarnom životu?
-Trudnicu nikad nisam igrala. Ali mislim da je ova u stvarnom životu puno teža!
Kako su Vaši bližnji reagirali na vijest o bebinu dolasku? Jeste li vas i same iznenadila?
-Bili smo iznenađeni, bez obzira na to što smo trudnoću planirali, ali i presretni. Poseban je to osjećaj. A naši su roditelji naročito bili sretni. Ipak im je to prvo unuče.
Što ste prvo kupili za dječju sobu, koji savjet iskusnijih trudnica i majki poslušali?
– Kupili smo krevetić i presvlačilicu, kadicu, kolica i autosjedalicu. Koliko se sjećam, to su bile prve veće stvari koje smo kupili.
Kako je protekao porođaj, gdje ste rađali, kako su se odnosili prema Vama?
-Rodila sam na Sv. Duhu. Jako sam bila zadovoljna. Točno se sjećam tog trenutka i tog zadovoljstva kad je sve bilo gotovo. I to ponajprije zbog odlične ekipe mladih doktora i babica koji su cijelo vrijeme bili uz mene. Brzo sam rodila i to bez ikakvih poteškoća. Rekla sam samoj sebi: kad bih znala da bi ovako bilo i drugi put, odmah bih sad rađala.
Je li uz Vas cijelo vrijeme bio partner – i tijekom trudnoće i u rađaonici?
-Uz mene je cijelo vrijeme kroz trudnoću, pa tako i u rađaonici, bio moj suprug. I to bih svakoj budućoj trudnici preporučila. Bio mi je velika podrška i s njim sam sve situacije lakše prebrodila. Njegov stisak ruke u rađaonici nikad neću zaboraviti.
Kako su protjecali prvi dani života s bebom?
– Isprva ti je sve čudno. Adrenalin te pere. Ne možeš spavati, a trebao bi. Promatraš to svoje milo dijete i čudiš mu se. Uzbuđenje je veliko. Ali sve ide nekim svojim prirodnim tokom i stvari se spontano događaju. I sve što radiš zapravo je dobro.
Jeste li čitali forume, tko Vam je bio “zvijezda vodilja”?
– Nisam čitala forume. Kupila sam par knjiga koje sam čitala. Dandanas volim poviriti u njih.
Kad ste se vratili na posao?
-Na posao sam se vratila nakon sedam mjeseci, i odmah krenula punom parom. Obnova starih predstava i probe za novu. Kako sam tada još uvijek dojila, trebala sam unositi puno tekućine i hrane, tako da su svi imali razumijevanja za moje sitne obroke. Već bih unaprijed na probi govorili: “Ajmo, pauza. Nina mora pojest' sendvič i bananu!”
Glumcima, čini se, nikad ne dosadi njihov posao. Dijelite li to mišljenje ili je bilo i kriznih trenutaka u karijeri?
– Meni moj posao još uvijek nije dosadio, a mislim da i neće. Zapravo sam sigurna da neće. Jednostavno, to je to. Naravno da ima kriza, ali one brzo prođu. Jedan sunčani dan – i sve je opet na svom mjestu!
Kakav ste život vodili prije majčinstva?
– Dosta sam radila u svom matičnom kazalištu Komedija i ostalim kazalištima: Maloj sceni, u Virovitici, Puli… Snimala sam sinkronizacije za crtiće, reklame, igrala u nekim serijama. Svega je bilo. Suprug i ja vjenčali smo se 2009. Voljeli smo izlaziti, družiti se s prijateljima, putovati… Uglavnom, bilo je stalno neke akcije.
Nedostaje li Vam ležernost i mladenačka zaigranost? Čega ste se odrekli zbog majčinstva?
– Moram priznati da mi koji put nedostaje te mladenačke zaigranosti. Čovjek se s godinama mijenja. I ja na sebi, recimo od svoje dvadeset pete godine, vidim neke promjene. Od tog tempa stvarno zaboraviš na tu zaigranost i ležernost koju si nekad imao. Ali zato tu imaš svoje dijete koje te stalno podsjeća na to. Ničega se nisam odrekla. Jednostavno su se stvari same od sebe, prirodnim tokom, promijenile. Neke stvari koje sam radila prije, više ne radim. Ali radim neke druge, nove, koje mi isto tako pričinjavaju zadovoljstvo.
Vi ste iz Pule. Odakle je Vaš partner? Što ste iz vaših regija počeli usađivati u mališana?
-Ja sam iz Pule, a suprug je iz Zagreba. Držimo se starih običaja da za Božić i Uskrs cijela obitelj bude na okupu. Pa tako i mi odemo u Pulu.
Je li na putu da kaže „kaj“ ili „ća“? Hoćete li biti jedna od “dvojezičnih obitelji”?
-Otkad smo suprug i ja zajedno, ja sam počela govoriti „kaj“, a on „ća“. Ja sam pokupila zagrebački, a on puležanski govor. Tako se nekad uhvatim u situaciji da Kristanu za neku stvar kažem jedno ime, a tata mu kaže drugo.
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju magazina Mama&Beba br. 79
Nije dozvoljeno kopiranje i/ili prenošenje fotografija i sadržaja bez suglasnosti vlasnika portala.
