Mama

Matea i Stjepan Božić: Luciju ćemo naučiti da voli život

Mama Matea

Kako je išao Vaš pjevački put? Tko Vas je uveo u svijet glazbe?
Moj pjevački put počeo je u pjevačkom zboru Zvjezdice. Talent nam uvijek nebo da, ali da bismo ga naučili pravilno koristiti, potrebno je puno vježbe, strpljenja i velike discipline.

Vaš glazbeni nadimak je Angie. Kako je došlo do njega?
Volim anđele, jednostavno zato, ali budući da radimo pjesme i na engleskom  Angie je skroz prigodno.

Uz pjevanje, čime se još bavite?
Radim u Ajurvedskom centru, koji je ujedno i moj drugi dom. Doista mogu biti sretna što radim posao koji volim. Ovo možda zvuči ofucano, ali kad su ti kolege s kojima radiš ujedno i prijatelji i kada ti dolazak na posao pruža zadovoljstvo, onda si sretan čovjek.

Devetomjesečna Lucija zasigurno Vam je preokrenula svijet! Što ste naučili o sebi, i životu općenito, otkako ste majka?
Lucija nije preokrenula moj život  naopako niti se išta puno promijenilo. Iskreno, imam osjećaj kao da je oduvijek tu.
Samo što osjećam puno veću odgovornost prema životu, imam više obaveza i manjka vremena.

Kako provodite slobodno vrijeme? Koliko često uspijete „ukrasti“ malo tog vremena samo za sebe?
Još ne postoji (što se može vidjeti i iz slika, tek sam po njima skužila da sam jednu ruku uopće zaboravila nalakirati).
Poslije osmosatnog posla u klinici, snimanja i gaža, jedva čekam doći doma svojoj Lucki.

Koje su prve misli i emocije koje su vam prošle glavom kad je štapić poplavio?
Kad je štapić poplavio  na tren sam umrla od straha! Ja mislim da laže tko kaže da je bio potpuno sretan. Svašta prođe kroz glavu: Hoću li ja to moći? Hoću li ja to znati? Hoće li sve biti u redu? Je li rano? Iako sam oduvijek znala da ću jednom biti mama, svejedno me bilo jako strah.

Komu ste prvom rekli za trudnoću i kakva je bila reakcija?
Za trudnoću prvo sam rekla svom suprugu. A kada sam mu rekla, morala sam napraviti još tri testa da bi mi povjerovao. Muški… hhh 🙂 Naravno da je bio sretan.

Tata Stjepan

Porođaj i iskustvo – da čujemo! 🙂
Porođaj je za mene bio predivno iskustvo. Kako sam u životu navikao na puno krvi i bola, nisam bio istraumatiziran kao dosta muškaraca. Više sam se bojao za Mateu, međutim, izdržala je to kao lavica: bez epiduralne injekcije ili nekog drugog ublaživača boli. Porođaj bi se mogao poistovjetiti s puno stvari u životu. Mislim na rađanje i nastajanje nečeg predivnog, nakon puno muke, truda, boli, suza i patnje. Ja se samo nadam da je to lakše prošla uz moju podršku.

Kako su Vaši stariji klinci reagirali na prinovu? Kakvi su sa svojom malom sestricom?
Moji klinci su se jako veselili dolasku sestrice i jedva su čekali da je vide. Danas nažalost zbog mojih obaveza, ali i njihovih u školi i na raznim aktivnostima, ne uspiju se toliko vidjeti koliko bih ja želio, ali nadam se da ćemo to nadoknaditi kada dođe ljepše i toplije vrijeme.

Kako i gdje je došla ljubav prema boksu?
Boks je odabrao i pronašao mene. Boks i borilačke sportove nisam baš volio. Bio sam zaljubljenik u atletiku, koju sam i trenirao. Međutim, nakon prijeloma čeljusti 1990 godine na dočeku Nove godine, odlučio sam potražiti znanje da mi se to više ne događa. Gdje? U boksačkoj dvorani. Taj neki prkos i ljutnja nestali su nakon par mjeseci i rodila se ljubav, koja traje sve do danas.

Plešete li s Lucijom? Kakva je ona plesačica?
Nažalost ne, zato što još nije ni prohodala.Više bih rekao da pužem s njom. Ali definitivno vjerujem da ću zaplesati s njom kada se bude udavala. To neću smjeti, ali i ne želim eskivirati.

Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(veljača 2017.)