Mali Liam nedavno je proslavio svoj, kako mame vole reći, polurođendan. Jeste li se već navikli na svoju novu ulogu mame? Kako ste se snašli u tom svijetu?
Mislim da se svaka mama navikne na tu ulogu već prvi dan po porodu. Zapravo tu nema privikavanja, to je jednostavno u nama, koliko god zvučalo čudno onima koje nisu mame, ali zaista – čim primiš to svoje maleno čudo u ruke, jednostavno znaš što ti je činiti. Biti mama nije lako. Svi te pripremaju na porod kao nešto što je „teško“, no zapravo tada sve tek kreće. Treba neko vrijeme da beba i mama uhvate svoj ritam, ali sve to tako proleti, i kada je najteže, ta neizmjerna količina ljubavi prema tom malenom biću ostale brige ostavi po strani. Liam je sada za nas već veliki dečko. Ima šest mjeseci, dva zubića, puno se smije i priča, jako je aktivna beba i uživamo u svakom trenutku.
Liam je, čini nam se, zahtjevno dijete. Jeste li vas dvoje našli zajednički jezik? Uspijeva li Vam baš uvijek odgovarati na njegove zahtjeve?
Ne bih rekla da je zahtjevan nego jako aktivan, pa s te strane možemo reći da je zahtjevan u smislu konstantne aktivnosti. Sve ga zanima. On je moj „mali znanstvenik“. Jako voli knjige i slikovnice i sav se razveseli kada okrene novu stranicu. Trenutno ga jako zabavljaju sjene. Ima svoj projektor crtića koji ga oduševljava kada ga usmjerava u različite predmete pa je crtić blizu / daleko. Jako voli vodu, obožava se kupati, pokušava ju uhvatiti, nije mu jasno kada zatvorimo pipu gdje je voda nestala. Voli glazbu i kada zajedno pjevamo i plešemo. Spava samo jednom preko dana, tako da smo neprestano u pokretu jer obožava biti u društvu i skitati se s mamom . Unatoč tome što je stalno u pokretu, on je zaista dobro dijete. Njega nećete čuti da plače, čak ni prilikom cijepljenja. Jako je strpljiv i s njime mogu sve obaviti, popiti kavicu u miru i svugdje ga povesti bez razmišljanja.
U životu svake mame postoje trenuci kad je uistinu teško i kad biste najradije sjeli i spavali, bez obzira na sve, zar ne? Kako se nosite s takvim trenucima i osjećajima?
Istina, ponekad ste toliko neispavani i umorni, a ne možete si priuštiti trenutak predaha jer beba je tek zaspala, a toliko toga treba napraviti dok spava jer je to jedino vrijeme kada možete. Imam stvarno divnu obitelj koja je uvijek tu za nas. Suprug mi pomaže u svemu, no s obzirom na to da često putuje, često se dogodi da sam sama s bebom po nekoliko dana. U svemu mi puno pomaže i mama, koja je gotovo svakodnevno s nama. Ona jako voli kuhati i peče najbolje kolače na svijetu, a nama to jako „teško pada“. Ona je moj dobri anđeo koji je uvijek tu.
Voli li se Liam nositi ili ipak „pretrpi“ malo ležanja? Danas mnoge mame koriste nosiljku, osobito maramu nosiljku, kako bi s bebom u svojoj blizini mogle nesmetano napraviti sve što žele ili trebaju po kući. Jeste li probali nosiljku, ili mamine i tatine ruke čine svoje?
Nosimo se od samog početka. U početku smo se nosili u elastičnoj marami, no kako je Liam rođen s 4,250 kilograma i 55 centimetara, vrlo je brzo postao pretežak za elastičnu maramu. Zapravo, meni je postalo teško nositi ga u njoj, pa sada imamo konkretniju nosiljku. Nosimo se svakodnevno i on to obožava. Ne voli biti u ležećem položaju. Želi sve vidjeti i u svemu sudjelovati. Sada, sa svojih šest mjeseci, ima deset kilograma i nosiljka nas spašava. Ionako se često šalim da imam bicepse kao da sam svakodnevno u teretani. Položaj u kojem su bebe kada su u nosiljci jako ih smiruje jer osjete mamin miris i toplinu i čuju mamino srce. Svakako bih babywearing preporučila svim mamama i onima koje će to tek postati.
Po struci ste pedagoginja. Mislite li da će Vam to na neki način pomoći u odgoju Liama i kako?
Vjerujem da će mi to u nekom pogledu „olakšati“ određene situacije vezane uz odgoj, no svako dijete i svako odrastanje priča su za sebe. Ne postoje te knjige koje će vas naučiti kako odgajati dijete, kako ga postaviti na noge, kako mu pomoći da ostvari svoje potencijale i postane odgovorna i samostalna odrasla osoba. Često splet okolnosti i situacije u kojima se nađete odrede putanju. Nije uvijek sve u vašim rukama, no na vama je da date sve od sebe i izvučete najbolje za svoje dijete iz onoga što vam život donese.
No, ipak Vas mnogi prepoznaju po sasvim drukčijoj ulozi – onoj Ličanke i Šveđanke u reklamama koje su mnogima zapele za oko. Ali mnogi ne znaju da ste tu ulogu dobili i zato što govorite švedski. Je li Vas ta reklama na neki način proslavila i obilježila? Prepoznaju Vas na cesti?
Od malena jako volim glumu, no kako sam se od ranog djetinjstva bavila i plesom i pjevanjem, nisam za sve imala dovoljno vremena, i tek je sada gluma došla na red. Gluma je uvijek bila tu negdje i pojavljivala sam se u nekim manjim ulogama u TV serijama, ali uloga Šveđanke bila je moja prva veća uloga. Istina je da govorim švedski jezik. Pored studija pedagogije, završila sam i preddiplomski studij švedskoga jezika. Kada sam dobila ulogu, najveća mi je potvrda da sam to dobro „odradila“’ bila kada su mi rekli da su pored mene imali prave Šveđanke plave kose i svijetle puti, no da sam ih glumom „pomela“. Nakon uloge Šveđanke, dobila sam i ulogu Ličanke u novom nizu reklama, i zanimljivo je da sam te reklame snimila trudna – ali još ne znajući da sam trudna. Voljela bih se nastaviti baviti glumom i veselim se nekim novim ulogama. Često me ljudi pitaju da im kažem dobitnu kombinaciju i znam im kroz šalu reći nasumične brojeve. Ali ne, ja ne znam dobitne brojeve, samo znam da sam svoj jackpot već dobila – i zove se Liam!
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(ožujak 2016.)
