Mama

Jelena Veljača: Divno je živjeti u troje

Divno mi je sada putovati u troje, spavati u troje, promatrati svijet njezinim očima, živjeti u troje.

Čime Vas je suprug Dražen osvojio?

Isprva talentom, ja se uvijek zaljubljujem u talent. No on je i iznimno dobar čovjek, gotovo neiskvaren. Bilo je pravo osvježenje upoznati nekoga tko uvijek govori istinu.

Lena sada ima dvije godine, kako biste opisali svoj život u tom vremenu, jesu li se stvari za Vas promijenile, i na koji način? Je li Vam se promijenio pogled na život?

Dugo sam htjela dijete, i sve te promjene nekako sam očekivala i priželjkivala. Ne doživljavam majčinstvo žrtvom, naizlazila sam se, natulumarila i svašta doživjela. Divno mi je sada putovati u troje, spavati u troje (da, Lena još uvijek spava u našem krevetu), promatrati svijet njezinim očima, živjeti u troje. Jesam li se kao osoba posebno promijenila? Mislim da nisam.

Kako su prolazili prvi dani s Lenom i prilagodba na novi bioritam? Je li bilo puno besanih noći, kako ste dijelili zaduženja u noćnim smjenama?

Što se prvih noći tiče, reći ću samo: sisa je zakon! Kad bi se god Lena probudila, ja bih ju stavila na grudi, ona bi dojila, pokakala se, Dražen bi ju presvukao, Lena bi zaspala. S vremenom su se ta buđenja prorijedila. Mislim da smo negdje sa šest mjeseci došli do buđenja u šest ujutro. No, kako je spavala s nama, samo bi se prikopčala na mene, i nastavile bismo spavati do osam, devet sati. Nismo imali puno besanih noći. Dražen je pomagao na početku, s vremenom se to svelo na mene i sisu i Lenu. 

Kako pristupate odgoju, tko je od vas stroži a tko popustljiviji?

Imam dojam da je Dražen stroži, a ja potpuno suludo popustljiva. Ali u realitetu mislim da smo oboje popustljivi roditelji. Kao što sam već napisala, ne vjerujem u strogoću, štoviše, ne podnosim ju.

Koje vrijednosti i životne stavove svakako pokušavate usaditi Leni odgojem i voljeli biste da ju prate tijekom života?

Voljela bih da ostane velikodušna i nježna. Obožava druge ljude, posebno djecu, stalno ih grli i ljubi. U njoj za sada nema trunke agresije. Druželjubiva je, što je prilično čudno za dijete od dvije godine jer pedagozi smatraju da prava socijalizacija počinje tek s tri godine. Međutim, ona baš pokazuje iznimno izraženu socijalnu crtu. Voljela bih da prihvaća i voli drugačije od sebe i nas, da ne osuđuje i da ostane takva neagresivna kakva je sad.

Kako se snalazi tata Dražen pročitajte OVDJE, a Intervju u cjelosti u časopisu Mama&Beba.
(ožujak 2018.)