Prije nekoliko dana trudnoj prijateljici odnijela sam neke stvari koje je koristila moja djevojčica – da je poštedim trošenja i kupnje. Usput smo i porazgovarale. Veselila se i veseli se ona svojem dječaku, naravno da se veseli, no u ovom razgovoru zaključile smo da je biti majka u Hrvatskoj više trauma, manje zadovoljstvo. Zvuči frapantno, no o čemu se ovdje zapravo radi?
Ako u Lijepoj našoj poželite imati dijete nećete dobiti baš puno osim ljubavi i sreće koju vam opet daje dijete, a ne država ili poslodavac. Dakle, istu onu ljubav kakvu biste dobili i da rađate u Njemačkoj ili Švedskoj, s tom razlikom što biste tamo bili osigurani i zbrinuti. U Hrvatskoj se tome ne možete nadati.
Naime, kad je moja prijateljica ostala trudna, radila je kao honorarac za jednu tvrtku. Iako je imala dobru plaću, staž i zdravstveno nije imala. Već u prvim danima trudnoće znala je da će ostati bez posla te je svoje osiguranje i općenito budućnost potražila u državnim jaslama. Nije se usrećila. Iako majka koja ne radi ima iste troškove i potrebe kao i majka koja radi, „majka-neradnica“ imat će manja prava. Njezina naknada daleko je niža od samoga početka (oko 1600 kn mjesečno), a na porodiljnom će osim o bebi morati razmišljati i o pronalaženju novoga posla. Toliko o sigurnosti! Da nadodam, sve okolnosti osim trudnoće nisu se dogodile njezinim izborom… S tih 1600 kn država joj je dala studentski džeparac, koji bi trebao pokriti nju i njezino dijete. Džeparac koji je udarac na dostojanstvo svake majke jer s njim ni sama ne može preživjeti mjesec dana.
Druga prijateljica ima posao, no ne zna dokad (nije za stalno, a to nije bila njezina želja). I ona je trudna, i ona živi u svakodnevnom strahu. Zašto? Jer će se, ako se njezinom poslodavcu to učini zgodnim, sutra ostati bez posla. Ako se ostvare njezini najveći strahovi, poslodavac će je „spucati“ na burzu, on će imati manje obveza i troškova za nju, ona će imati nedostatnu socijalnu pomoć. Ona – odbrojava dane i mjesece, da može skratila bi trudnoću na pola, samo da može primiti poštenu naknadu u onih prvih šest mjeseci i onih tisuću kuna više od nezaposlene kolegice, u drugih pola godine života s bebom. Drhti i odrađuje tu trudnoću u grču. Njezino iščekivanje je sve, samo ne slatko. Njezin poslodavac – ne mari… Netko će je zamijeniti, snaći će se on. Država – ne reagira, ničime ga ne obvezuje da se prema njoj odnosi kao prema živom biću (baš me zanima što bi rekao da su u pitanju njegova supruga ili sestra, a ne moja prijateljica). Ne želim joj reći, ali znam da će ostati bez posla. Nadam se samo da će njezin šef biti dovoljno čovjek da je ne otpusti do kraja trudnoće, ako ne zbog dodatnog stresa koji će proživjeti ona i njezina beba, onda isključivo zbog toga da do kraja trudnoće ima plaću koja će joj osigurati poštenu porodiljnu naknadu. Sigurna sam da će joj na odlasku stisnuti ruku i poželjeti sve najbolje pa joj čak i slagati da se vide za godinu dana. Aha, moš´ mislit´. U tom trenutku i ona će znati da tu za nju više kruha nema…
Treća prijateljica radi u velikoj privatnoj tvrtki. Trudna je. Prošle godine imala je veliku svadbu i potrošila puno novca za svoju udaju (roditelji joj nisu pomagali, uštedjela je od suprugove i svoje plaće, obje jako visoke; prve dvije prijateljice nisu imale novaca ni za svadbe, udale se u obližnjem matičnom uredu). Tvrtka u kojoj radi jedna je od vodećih u državi. Država ni na nju nema nekog utjecaja, tvrtka je veća od države. U svakom pogledu i u pozitivnom smislu. Prijateljica ima sreću, njezina tvrtka daje punu plaću svih godinu dana, ima i vlastiti vrtić za djecu zaposlenika. Shvatili su oni – sretniji i bezbrižniji roditelj, bolji je i predaniji radnik. U njihovim odajama nerijetko se radi prekovremeno. Uopće ne čudi.
Biti majka u Hrvatskoj dosta je riskantno. Majčinstvo se tek u cca. 1% posto (kao kod treće prijateljice) pokazuje kao dobra odluka. U ostalih 99 % majčinstvo znači probleme na poslu i eventualni otkaz, male naknade i životarenje, stres i brigu za sve drugo osim djeteta. Ujedno to je i moj odgovor na upit hoću li imati drugo dijete. A dijete… E ono i jedino ono pozitivna je strana majčinstva zbog kojeg žene ipak pristaju na ovu žrtvu.
