Vaše priče

Dobro došao, naš predivni Paolo!

Naša je mala beba 26. lipnja navršila godinu dana! Tom prigodom željeli smo napisati naše iskustvo s porođaja u nadi da ćemo tako ohrabriti sve buduće mame na prirodan porođaj, ako nema komplikacija.

Dakle, pojavila se jednom davno maaaala točkica na monitoru u ginekološkoj ordinaciji. U toj malenoj, slatkoj točkici kucalo je šestotjedno srce našeg sina!

Tijekom trudnoće najviše sam imala mučnine prva dva mjeseca. Svaki mjesec išla sam na pretrage. Ukupno sam u trudnoći dobila 19 kilograma. Jedva sam čekala vidjeti maloga na svakom idućem ultrazvuku.

Maštanje o bebici
Prvi sam put osjetila bebin pokret dok smo se njegov tata i ja vozili i slušali glazbu. Kasnije se malecki znao puuuuno ritati na sve strane …

Iako me ginekologica savjetovala mirovati, pri kraju trudnoće dobila sam navalu adrenalina i rado smo šetali parkom, rovinjskom park-šumom, i sa psom. Svi su ukućani pazili da se ne umorim, i zahvalna sam im na tome.

Zadnjih tjedana naticale su mi noge i počeli su se javljati bolovi u križima, no ništa strašno. Stalno sam maštala o bebici. Njegov tata i ja čitali smo puno članaka, časopisa i knjiga vezanih uz porođaj, roditeljstvo i bebe, a sa susjedom sam naučila i vrlo koristan praktični dio – mijenjati bebi pelene!
Kako se termin približio, svaka dva dana morali smo u bolnicu na pregled iako je rezultat pregleda bio uvijek isti: s bebom i plodovom vodom sve je u redu. Većina je savjetovala inducirati porođaj samo zato što je prošao termin, no s obzirom na rezultat pregleda, odlučili smo čekati.
I to je bila ispravna odluka.

Disanje je spas
Paolo se rodio skoro dva tjedna poslije termina, bez dripa, anestezije, prirodnim putem. Imao je 3,74 kilograma i 53 centimetra. Istina je da boli, ali nevjerojatno je bilo kad se oglasio te odmah umirio čim su ga naslonili na moj trbuh…

Sjećam se vrlo dobro da je na zadnjem pregledu ujutro CTG trajao duže nego inače, a medicinska je sestra svako toliko rekla „a-ha“, da bi na kraju ustanovila da su počeli trudovi. Ginekolog Perkov me pitao kad su počeli trudovi, a ja, još u čudu, kažem da ih ne osjećam. Pa se našalio da je uvijek tako na početku. Trudnice koje dolaze s bolovima jedva čekaju da bol prestane, a trudnice koje još ne osjete trudove, žale se što ih ne osjete. Zaista, tada ih nisam osjećala.

Prihvatila sam klistir i smjestili su nas u rađaonici. Donijeli su nam i loptu za vježbanje. Bilo mi je zabranjeno jesti, mogla sam samo piti vodu. Od 19 do 1 sat nakon ponoći nije mi bilo ni do jela ni do pića jer me jako boljelo i bila sam koncentrirana na pravilno disanje. Ali, prije toga, bila sam gladna. Nakon što sam iskusila porođaj, smatram da bi sigurno pomoglo nešto grickati ili jesti dok ne počnu pravi bolovi jer bi hrana dala nešto snage za kasnije.

Do 16 sati nije me ništa boljelo. Igor me uveseljavao i bodrio, šetali smo (po rađaonici), isprobala sam loptu, razmišljali smo o bebi. U 16 sati pukao mi je vodenjak. Nisam bila odmah svjesna. Kako? Jer sam barem tri puta išla do wc-a, a bez razloga…Nakon toga osjetila sam trudove.
U početku nisu jako boljeli i nisu bili česti. Primalja mi je objasnila kako pravilno treba disati kad me započne jako boljeti. Sve kroz nos: brzo udahnuti, sporije izdahnuti, i to što brže i sporije, točno kako osjetim grč (odjednom se javi, a bol je slična kao kod ciklusa). U nekoliko sekunda raste, raste i onda se odjednom smanji bol pa prestane. Nakon nekoliko minuta koje izgledaju kao sekunde sve se ponavlja. Što se bliži porođaj,  razmaci bez bolova sve su manji.

Paolo je odlučio izaći
Izgon je bio stvarno brz. Nekako sam osjetila da bebica želi izaći. Bila sam izmorena od bolova. Tri primalje su mi objasnile da sad moram uzimati dah i ne ispuštati ga, i svom snagom izgurati bebicu. U prvom guranju jedna me primalja ohrabrila govoreći da će mi biti lakše ako pogledam bebinu glavu.
Bebinu glavu? Pa to je to! Konačno ćemo vidjeti sina! Još dva puta i onda – evo ga! Plače. Stavili su mi ga na trbuh. Odmah se smirio i pogledao mamu, pa i tatu.
Dobro došao, naš predivni Paolo!

Želite ispričati svoju priču s porođaja?
Pošaljite je na redakcija@stampedo.hr