Zdravlje i prehrana

Djeca i uporna bakterija Escherichia coli - najčešći uzročnik uroinfekcija


Kod djece je vrlo važno što prije dijagnosticirati urinoinfekciju jer se brzo iz mokraćovoda i mjehura mogu prenijeti na bubrege te izazvati upalu bubrega (pijelonefritis).

Svaka se odrasla ženska osoba tokom života nekoliko puta susretne s neugodama infekcije donjih dijelova mokraćnog sustava, kao što su upale mokraćnog mjehura (cistitis). Bolovi prilkom mokrenja, peckanje, ponekad i temperatura poznati su simptomi tih često upornih infekcija. Upale mokraćnog sustava pogađaju odrasle žene, te rijeđe muškarce, ali probleme mogu uzrokavati i kod najmlađih.

Kod djece ih je vrlo važno što prije dijagnosticirati, jer se brzo iz mokraćovoda i mjehura mogu prenijeti na bubrege te izazvati upalu bubrega (pijelonefritis). Iako su infekcije te vrste najčešće kod djece do godine dana starosti, probleme stvaraju i kod djece starije dobi.

Dodatni uvid u tu nimalo ugodnu problematiku pružila nam je doktorica Silvana Balzar, voditeljica mikrobiološkog laboratorija Poliklinike Breyer.

Djevojčice su urinarnim infekcijama podložnije od dječaka zbog anatomskih karakteristika urotrakta; kratka uretra omogućuje mikroorganizmima iz probavnog i genitalnog trakta kraći put prema mjehuru.

Dječaci samo iznimno, najčešće vezano uz neke anatomske abnormalnosti urotrakta imaju takve probleme.

Najćešće izolirani uzročnik uroinfekcija je Esherichia coli. Ta je bakterija (kao i mnoge druge vrste) uobičajeni stanovnik i dio normalne flore probavnog trakta. Međutim, u određenim okolnostima ova se bakterija iz crijeva može ‘preseliti’ u svoju neposrednu blizinu, u urinarni trakt. Tada preko mokraćovoda stiže do mjehura, gdje se, zbog odgovarajućih uvjeta, nastanjuje te počinje ubrzano razmnožavati.

Načelno, zdrava sluznica i ispiranje mokraćnih puteva urinom (redovitim mokrenjem) priječe prodor bakterija u primarno sterilne dijelove urotrakta te razvoj infekcije. Upravo je to jedan od razloga zašto je djecu potrebno poticati na redovito mokrenje i vremenski minimalno zadržavanje urina u mokraćnom mjehuru.

U suprotnom, povećana osjetljivost sluznice, smanjeno ispiranje sluznice urinom uslijed rijetkog mokrenja i/ili prisutnost virulentnih bakterijskih sojeva su faktori koji mogu poremetiti fiziološku ravnotežu i izazvati upalu u urotraktu.

Još jedan razlog osjetljivosti sluznice je, nedovoljna hidracija, odnosno oskudno uzimanje tekućine (te stoga i oskudno uriniranje) koje smanjuju ispiranje sluznice, što je važan mehanizam održavanja zdravlja i otpornosti sluznica. Vezano za to, prisjetimo se kako je neizostavan dio terapije svakog uroinfekata i uzimanje puno tekućine. Dijete je potrebno naučiti na redovito uzimanje tekućine tokom dana, posebice za vrijeme mokraćnih tegoba i to (suprotno uvriježenom mišljenju) bilo koje, ne nužno čajeva ružnog okusa. Na kraju, smanjena opća otpornost, oslabljen imunološki status čini i sluznice urogenitalnog trakta osjetljivijima.

Vezano za invazivnost bakterija, neki sojevi (uključujući i neke sojeve E. coli) mogu razviti različite dodatne mehanizme koji povećavaju njihovu patogenost - sposobnost invazije i izazivanja infekcije - u odnosu na ‘obične sojeve’. Takvi sojevi su tvrdokorniji i teži za liječenje. Obzirom da se u rutinskoj dijagnostici takvi sojevi teško razlikuju od ostalih sojeva iste vrste bakterije, treba inzistirati da se svaka uroinfekcija shvati ozbiljno. Potrebno je učiniti urinokulturu i tek tada početi antibiotsku terapiju, koja treba trajati dovoljno dugo i s antibioticima za koje se urinokulturom, odnosno antibiogramom utvrdilo da će biti djelotvorni. Zanemarene uroinfekcije ili one koje se neprimjereno liječe mogu se proširiti u gornje dijelove urotrakta i na bubrege ili se može razviti rezistencija uzročnika na standardne antibiotike.
U oba slučaja, terapija je teža i ishod neizvjestan.

Kako sve bakterije dospiju u mokraćni mjehur? Osim već navedenog, najčešćeg puta kroz uretru, čini se da je moguć i ‘horizontalni’ prijelaz iz probavnog trakta preko limfnih tokova. Jednom kada uđu u mjehur, bakterije prijanjaju za stanice epitela sluznice mjehura i oštećuju ga, što izaziva upalu.

Koji su simptomi uroinfekcije? Bez obzira na vrstu uzročnika, najčešći simptomi su potreba za čestim mokrenjem (kao refleksni mehanizam da se poveća ispiranje sluznice), pri čemu je prisutna bol, pečenje i nelagoda u donjem dijelu trbuha. Povišene temperature kod nekompliciranih uroinfekcija obično nema. Uroinfekcija je redovno popraćena ovim prepoznatljivim simptomima, odnosno malo je vjerojatno da će infekcija postojati bez simptoma. Stoga, redovne kontrolne urinokulture da se provjeri postoji li uroinfekt nisu potrebne.

Treba napomenuti da uroinfekcije nisu zarazne, stoga roditelji mogu odahnuti, ne prenose se prljavim rukama ili ručnicima. Ipak, opća i osobna higijena koja i inače čuva zdravlje važna je i kod zaštite od uroinfekcija stoga je kao elementarni dio odrastanja potrebno naučiti dijete na pravilnu i redovitu intimnu higijenu.

Tekst: dok. Silvana Balzar, voditeljica mikrobiološkog laboratorija Poliklinike Breyer.