Bebe i mališani

Distoni sindrom – što je to?


Ne zaboravite kontinuirano pratiti djeteto razvoj i nakon što svlada prve korake. Pravovremeno otkrivanje svih posljedica ozljede mozga rezultirat će bržim uklanjanjem teškoća i osigurati vašem djetetu normalan rast i razvoj.

Porođaj je za majku izrazito intenzivan psihički i fizički doživljaj. Trudnoća i porođaj prirodna su iskustva koja su se napretkom medicine i tehnike umnogome promijenila. Danas je unatoč komplikacijama, prijevremenim i teškim porođajima postotak trudnoća koje završavaju rođenjem živog djeteta doista visok.

Međutim, što su trudnoće rizičnije a porođaji preuranjeni, teži i dugotrajniji, veća je opasnost od različitih trauma. Jedna od čestih trauma vezanih uz otežani porođaj svakako je moždano krvarenje koje će kod jednog broja djece ostaviti traga na rast i razvoj, a najprije će se manifestirati teškoćama u području motorike.

Ako je vaša trudnoća bila rizična, porođaj preuranjen, otežan ili izveden carskim rezom, kod vašeg je djeteta najprije potrebno obratiti pažnju na mišićni tonus. Promatrajući svoju bebicu, možda ćete uočiti da je „prekruta“ ili „preopuštena“. To upućuje na promjene u mišićnom tonusu koje su nastale kao posljedica prethodno opisanih komplikacija.

Mišićni tonus

Mišićni tonus je sila kojom se mišić odupire istezanju. U nekim slučajevima on je promijenjen. Ako dijete izgleda pretjerano kruto i čvrsto, ima stisnute šačice dulje od trećeg mjeseca života ili vrlo rano (prije trećeg mjeseca) može samostalno držati glavicu, tada govorimo o povećanom mišićnom tonusu ili hipertonusu. Hipertonus često može zavarati roditelje, koji pomisle kako je dijete napredno. Stisnute šake u boksačkom položaju i zgrčene nožice tipične su za tek rođene bebe. S vremenom bi ta mišićna napetost ipak trebala popuštati. Za razliku od hipertonusa, kod smanjenog mišićnog tonusa ili hipotonusa dijete je pretjerano mlitavo i opušteno te izgleda mlohavo i „mekano“. Hipotonija je uobičajena u prvih nekoliko mjeseci djetetova života, no kasnije bi trebala nestati. Kod malih beba često se dijagnosticira asimetrija mišićnog tonusa. O asimetriji govorimo ako je na jednoj polovici tijela tonus veći u odnosu na drugi dio tijela, djetetov se trup presavija poput luka, a glava i zdjelica izvrću na stranu napetih mišića.

Distoni sindrom

Ako se kod djeteta javljaju simptomi i hipertonusa i hipotonusa, tada govorimo o distonom sindromu. Naime, kod tih bebica neki su mišići previše opušteni, a drugi pak zgrčeni. To je najčešći poremećaj tonusa kod novorođenčadi – i to nije bolest nego stanje koje je posljedica moždane traume u trudnoći ili tijekom porođaja. Velik broj djece kojoj je nakon rođenja utvrđeno moždano krvarenje određenog stupnja, imat će upravo tu dijagnozu. Tada će biti uključeni u vježbe razvojne gimnastike i njihovo će stanje pratiti stručni tim (pedijatar, fizijatar, neurolog, neuropedijatar, defektolog, logoped,...) .

Kada se zabrinuti?

Zabrinjavajuće je ako dijete u svom razvoju kasni više od tri mjeseca u odnosu na svoju dob, ako je jako čvrsto, tvrdo ili teško, ako je jako mekano i mirno ili ako često ima čvrsto zatvorene šakice. Nadalje, razlog za brigu je i dijete starije od dva mjeseca koje često drži palac u šaci, ne oslanja se na puna stopala kada ga se postavi na čvrstu podlogu, „križa“ nožice, ako postoji bilo kakva razlika u funkciji ili držanju jedne strane u odnosu na drugu (u ranoj životnoj dobi nema dešnjaka i ljevaka). I, u konačnici, ako se dijete "izvija", tj. zabacuje glavicu prema natrag, a tijelo čini jedan luk (to može raditi i na podlozi, ali i dok ga se drži na rukama), obvezno se obratite svom pedijatru.
 

Kome se obratiti?

Ako roditelj primijeti bilo koji od ovih simptoma, treba na njih skrenuti pažnju djetetova liječnika, koji će utvrditi je li potrebno napraviti procjenu razvoja kako bi se evidentiralo stvarno odstupanje od normalnog razvoja i započelo s terapijom.

Prognoze

Teško je prognozirati razvoj djeteta čiji je mozak pretrpio ozljedu. Djeca se razvijaju različitim, individualnim tempom. No pravovremenim prepoznavanjem odstupanja i uključivanjem u primjereni oblik terapije dajete djetetu veću šansu za normalan rast i razvoj.

Što može učiniti roditelj?

Ispravno postupanje s djetetom (engl. baby handling) podrazumijeva jednostavne postupke u situacijama svakodnevnog života. Svakodnevne roditeljske aktivnosti u koje se uvode ti postupci su, primjerice, uzimanje na ruke, nošenje, stavljanje u krevetić ili nosiljku, hranjenje, oblačenje, promjena pelene, igranje i sl.

Fizioterapeut specijaliziran za razvojnu gimnastiku poučit će roditelje kako mogu u situacijama svakodnevnog bavljenja s djetetom utjecati na kvalitetu središnjeg mišićnog tonusa trupa i potpomoći razvoj kvalitetnog držanja i kretanja.

Roditelji će naučiti kako prilikom primanja na ruke ili u krilo, nošenja, stavljanja u kolica ili krevetić, oblačenja, hranjenja i drugih svakodnevnih aktivnosti mogu pomoći djetetu. Educirani će roditelj znati spriječiti neželjene pojave kao što su guranje glavice unatrag ili nevoljne kretnje naglog širenja ručica u Morovu refleksu, koji je dojenčetu uglavnom neugodan. Znat će kako i kada pružiti potporu djetetu, a kako dati slobodu. Naučit će kako pomoći napetom dojenčetu da se relaksira, a kako pomoći mlohavijem da se aktivira, kako ukloniti razvojno nesvrsishodne kretnje te kako svakodnevne situacije pretvoriti u spontane vježbe.

Bilo bi korisno da svaki roditelj, bez obzira na poteškoće u ranom motoričkom razvoju, bude upućen u osnovne principe ispravnog postupanja s djetetom, jer svojim uobičajenim svakodnevnim postupcima može ne samo pridonijeti kvalitetnom razvoju djetetova držanja i kretanja nego i onemogućiti razvijanje takozvanih loših obrazaca pokreta. Vama je kao roditelju svejedno kako ćete dijete podići iz ležećeg položaja, ali vašem djetetu nije. Imajte to na umu i potražite stručnjaka koji će vas poučiti tehnikama ispravnog postupanja s djetetom.

I za kraj. . .

Osim motoričkog razvoja koji je uočljiv i nestručnom oku i koji će vas potaknuti da potražite stručnu pomoć, iznimno je važno kontinuirano pratiti cjelokupni razvoj svakog djeteta s distonim sindromom, budući da se stvarne posljedice traume mogu uočavati i pronalaziti i nakon što dijete svlada prve korake, i ne moraju biti vezane samo uz motorički razvoj.  Potrebno je imati na umu čudesnu moć ranog poticanja razvoja, koji će pravilnom i pravovremenom stimulacijom, unatoč početnim preprekama, rezultirati zdravim djetetom.

Autorice teksta:
Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
Stela Horvat. prof. rehabilitator