Već smo Vas ugostili u veljači 2010. s Makom i Franom, tada su imali tek osam mjeseci. Oni su sada veliki dečki i jesenas su krenuli u školu. Kako su se snašli? Vole li školu? Idu li u školu sami ili s pratnjom?
Baš vole školu i odlično su se snašli! Sjede skupa u klupi, učiteljica kaže da nema nikakvih problema s njima i svi smo zadovoljni. Bude se sami ujutro, tj. budilica ih budi. Mi ih vozimo u školu. U boravku su, ali ih u pravilu dovedem doma ranije, pa kod kuće rade zadaću.
Postoji li suparništvo među vašim blizancima? Nadmeću li se međusobno ili si pomažu? Pišete li zadaće s njima, tko im pomaže?
Pa postoji suparništvo, znaju se međusobno nadmetati. Ali baš su jaaako jaaako povezani i međusobno si puno pomažu. Zadaće pišu sami, a ja im pomažem tako da im malo dođem, obiđem ih, pomognem im ako što treba.
Vjerujemo da je neusporedivo, ali evo pokušajte nam usporediti dva porođaja. Kako je porađati blizance, a kako jedno dijete?
Budući da sam ih svu trojicu rodila na carski rez – tu nije bilo razlike. Zapravo je glavna razlika bila u tome što sam blizance rodila dva mjeseca ranije, odmah po rođenju prebačeni su na neonatalogiju i danima sam bila razdvojena od njih. To mi je jako teško palo: ne vidjeti svoju djecu i cijelo se vrijeme brinuti o tome hoće li s njima sve biti u redu.
Iako sam i Tina rodila na carski i bili smo na intenzivnoj, sve se odvijalo mnogo glađe. Gotovo smo odmah mogli ostvariti kontakt kože o kožu i tako biti dva sata. To je nešto divno! Oba porođaja obavila sam u Vinogradskoj bolnici, i mogu reći da sam prilično zadovoljna tretmanom, čak su me se sjećali s prvog porođaja.
U obje trudnoće sam dobila dosta kilograma – točnije njih 27 – ali su mi se tijekom koja tri mjeseca sami od sebe istopili a da nisam previše pazila na prehranu i tjelovježbu. No sada planiram uvesti malo više fizičke aktivnosti u svoj život. Ideja mi je da u „4 sobe“ uvedem i satove jazz-dancea.
Kakav je Tin? Je li mirna bebica ili Vam zadaje muke?
Tin je divna beba! S njim zaista nemam nikakvih problema. Dojim bez ikakvih poteškoća, super spava (spava između mene i supruga), ne budi se puno. Sa zdravljem je prilično dobro, iako smo već preboljeli koju virozicu, bila je tu i upala uha…
Priznajem da mi je lakše s njim nego što je bilo s blizancima. Primjerice, dojenje njih nije išlo glatko, imala sam mastitis. I relativno sam se brzo oporavila od carskog s Tinom, čak mislim da sam nakon nekih tjedan dana bila u stanju peći palačinke.
Koliko brzo ste se vratili na posao nakon posljednje trudnoće?
Prednost je mojega poziva da to nije posao s klasičnim radnim vremenom, tako da sam koja tri-četiri mjeseca nakon porođaja mogla odraditi pokoju manje zahtjevnu predstavu, a ostatak vremena biti kod kuće.
A kada ste u trudnoći prestali s poslom? I kako ste provodili vrijeme iščekujući bebu?
Igrala sam predstavu Lulu u HNK-u i Pet žena u Kerempuhu u to doba, i kada sam ušla u šesti mjesec trudnoće prestala sam s radom. Priznajem da sam bila pomalo paranoična trudnica i htjela sam se što više čuvati, poučena iskustvom prethodno teže trudnoće, kada sam nosila blizance.
S dva prvašića i jednom bebicom, kako izgleda Vaš dan?
Još uvijek sam službeno na rodiljnom i brinem se o Tinu, ali radim. Imam povremena snimanja, djelujem u „4 sobe“ – a tu je dobro što velik dio posla koji se odnosi na administraciju i komunikaciju s klijentima mogu odraditi od doma. Nakon što moji dečki dođu doma, pomažem im oko zadaće, skupa se družimo. Često svi legnemo u krevet i pustimo si crtiće ili im čitam, pa tako zagrljeni uživamo…
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(siječanj 2017.)
