ZA SVAKU SVOJU ULOGU IMALI STE AUDICIJU I RAZDOBLJE POSEBNIH PRIPREMA, NO ZA OČINSKU ULOGU PRIPREME BAŠ NE POMAŽU. KAKO STE SE SNALAZILI OD SAMOGA POČETKA?
Pa, kako god sam znao i umio. Nije bilo lako, ali opet, za vlastitu djecu čovjeku ništa nije teško. A s obzirom na to da imam troje mlađe braće, nešto sam i znao o maloj djeci.
ŠTO VAM JE BILO NAJTEŽE PODNIJETI KAD JE PRVA BEBA DOŠLA U VAŠ DOM?
S obzirom da sam u doba kada je Dino bio beba toliko puno izbivao van kuće (studirao sam na ADU i radio sa strane), ne mogu se žaliti da mi je nešto teško bilo podnijeti, osim razdvojenosti od obitelji. Imao sam 26 godina. Naravno, nije lako ni presložiti čitav život da beba bude sretna, sita i vesela, ali ako čovjek ima volje i ljubavi − a imali smo je − sve se može.
PRETPOSTAVLJAMO DA JE SUPRUGA, KAO I SVAKA MAJKA, PREUZIMALA VEĆI DIO NA SEBE. KOJA JE BILA VAŠA ZADAĆA OKO DJETETA?
Naravno, kao i svakoj ženi, većina toga pala je na njezina leđa. Ali kad god sam mogao, nosao sam dijete, presvlačio ga, mijenjao mu pelene, hranio ga, učio hodati, pričati, čitati, zbrajati… ustvari sve ono što očevi rade. Valjda. Dojio ga nisam jer to fizički ne mogu. Ali sam zato maher za mijenjanje pelena.
ODRASTATI UZ TATU GLUMCA SIGURNO JE JAKO ZANIMLJIVO. JESTE LI MU ORGANIZIRALI MALE KUĆNE PREDSTAVE?
Joj, ne znam koliko je to zanimljivo, prije bih rekao da je užasno jer zbog prirode posla jako puno izbivam van kuće. Ali da, predstave smo mu organizirali više puta, organiziramo ih i danas, ali to je dosta lako s obzirom da sam glumac, a supruga mi je glumica i lutkarica. Čak i Dino nekada izvodi predstave za nas.
VAŠ SIN SAD JE VEĆ VELIKI DEČKO. KAKO DANAS IZGLEDAJU VAŠA DRUŽENJA I RAZGOVORI?
Bogme je stvarno velik, uopće ne znam gdje je proletjelo to vrijeme. Svaki dan se začudim kako je velik i odrastao. Uz njega sam prvi put počeo shvaćati proces starenja. A današnja se druženja najčešće svode na igranje, a razgovori na odgovaranja na njegova pitanja i objašnjavanja kako svijet funkcionira. Jako je znatiželjan i počesto me zapanji logičkim shvaćanjem. Nisam znao da djeca tako brzo mogu doći do faze logičkog razmišljanja.
KAKO JE REAGIRAO KAD VAS JE VIDIO U TELEVIZIJSKOJ SERIJI?
Pa, smijao se, bilo mu je to jako zabavno. Iako, mene je već toliko puta gledao na ekranu da nteresiraniji je za druge glumce koji glume druge uloge. Što je razumljivo, ja sam mu otac, mene vidi skoro svaki dan, a njih osim na televiziji − nikad.
TO VAM JE PRVA VEĆA ULOGA U SERIJI. KAKO STE SE OSJEĆALI KAD STE SE VIDJELI NA EKRANU?
To mi je negdje 15. ili 16. uloga na televiziji, ali prva ovako velika, a s obzirom na to da sam prije Kud puklo da puklo, osim serija, snimio i ponešto filmova, poprilično sam naviknut na gledanje samoga sebe.
ISPROBALI STE FILM, KAZALIŠTE, SERIJE. ŠTO VAM JE OD TOGA SVEGA NAJZANIMLJIVIJE I U ČEMU STE NAJVIŠE UŽIVALI?
Film je medij koji najviše volim. Od svih oblika glume, najdraža mi je filmska. Ok, ekstremno volim i sinkronizacije. Tako da najviše uživam u filmu i crtićima. Te dvije stvari me ispunjavaju više od drugih oblika glume.
O ČEMU MAŠTATE KAD JE GLUMA U PITANJU? ŠTO JE VAŠ NAJVEĆI CILJ?
Što se glume tiče, ne maštam, nimalo. Nemam želja za ovom ulogom ili onom, nemam želja za ničim osim za ugodnim i lijepim procesom. Zanima me isključivo proces, a to je nešto što ne mogu namaštavati jer nikada ne znam što će se dogoditi. Nikada nisam maštao o nekakvoj ulozi ili karijeri. Što se desi, desit će se. Jer ne volim imati očekivanja koja mi se možebitno neće ispuniti. To ljude čini nesretnima. Nemam želja ni očekivanja, pa me većina toga onda ugodno iznenadi. A najveći mi je cilj opstati u ovom poslu. Biti u mogućnosti i dalje živjeti od njega. I mislim da je to cilj koji je najteže ispuniti s obzirom na stanje u Hrvatskoj i našem glumištu. Zasad imam sreće.
A ČEMU TEŽITE KAD JE POSRIJEDI VAŠ PRIVATNI ŽIVOT, ŠTO VAM JE NAJVEĆA ŽELJA?
Najveća mi je želja naučiti djecu kako da budu zdravi, odgovorni, pristojni, pismeni i normalni ljudi, i doživjeti da to vidim. Uspijem li u tome, miran ću umrijeti.
UČITE LI SVOJU DJECU DA JE VAŽNIJE UČITI ILI BITI SNALAŽLJIV?
Učim ih da je najbitnije učiti, jer što više znaju, to će i biti snalažljiviji u životu. Ne možeš biti snalažljiv bez znanja. Intuicija ne radi uvijek i vječno.
KAO MUŠKARAC MUŠKARCA, ČEMU ĆETE GA NAUČITI KAD JE LJEPŠI SPOL U PITANJU? KAKO SE TREBA PONAŠATI PREMA ŽENAMA?
Naučit ću ga da poštuje žene kao jači, pametniji i sposobniji spol koji ima nesreću da živi u svijetu koji kontrolira slabiji spol, moj. A kako se treba ponašati prema ženama toliko je generalizirajuće pitanje da na njega ne mogu dati dobar odgovor. Svaka žena je drugačija, kao i muškarac, i ne možemo prema svima postupati isto. Mislim da se prema svakome treba ponašati kao prema čovjeku, neovisno o spolu. Trudim se ne razdvajati ljude na spolove. Čovjek je čovjek, a ljude treba poštovati.
JESTE LI OD ONIH MUŠKARACA KOJI OBAVLJAJU KUĆNE OBVEZE − I KOJE SU VAM NAJDRAŽE?
Nisam turbo revnosan glede kućanskih poslova, ali da, obavljam ih jer je to muški koliko i ženski posao. Opet, izbjegavam podjelu na spolove. Ako može žena, mogu i ja. Najčešće. Ali ne znam peglati, i kategorički odbijam naučiti, jer par pokušaja da to probam završilo je s materijalnom štetom, te se toga odonda i klonim. A najdraže mi je brisanje posuđa. Tu sam maher.
VAŠI NAJDRAŽI OBITELJSKI TRENUCI…
Svaki trenutak u kojem smo svi zajedno mi je najdraži. Puno radim, u suludim radnim vremenima, tako da mi je svaka prilika da budem s obitelji najdraža.
I SUPRUGA MARTA BOLFAN UGLJEN GLUMICA JE U KAZALIŠTU. JE LI TEŽE ILI JEDNOSTAVNIJE ŽIVJETI S NEKIM TKO SE BAVI ISTIM POSLOM KAO I VI?
Pretpostavljam da je u mom slučaju lakše, jer Marta razumije moja vječita izbivanja zbog posla. Zna kako funkcionira naš posao i koliko traje radni proces, pa je samim time i puna razumijevanja za isto. Ne znam kako bi netko drugi podnosio da me 330+ dana godišnje nema u kući većinu dana i/ili noći.
POKAZUJE LI DINO ŽELJU ZA GLUMOM?
Na moju veliku žalost − da. Ali nadam se da nikada neće odabrati taj put, i dat ću sve od sebe da mu objasnim da je to predivan hobi, ali grozan posao. Ja sam imao sulude sreće, ali većina ljudi je nema u tolikoj količini kao što sam je ja imao, i ne bih volio da pati cijeli život zbog toga. Postoje puno ljepša i društveno korisnija zanimanja od mog. Ali opet, Dino je ljudsko biće sa svojim stavovima i željama, i ako to odabere, neću mu stajati na putu. Svatko je kovač svoje sreće. I meni su roditelji dopustili baviti se glumom i podržali u tome, pa bi bilo licemjerno ne dopustiti Dini isto.
A VI? JESTE LI ODUVIJEK MAŠTALI O GLUMI ILI JE BILO I DRUGIH ZANIMANJA KOJA SU VAS PRIVLAČILA?
Nisam nikada maštao o glumi. Nisam imao pojma čime bih se u životu bavio, a gluma mi nikada nije pala na pamet dok je nisam probao. Tada se pojavila želja. Iz čiste slučajnosti. Da mi je netko došao prije deset godina i rekao da ću se baviti glumom, smijao bih mu se dva dana.
JEDAN STE OD ČETVORICE SINOVA IZ OBITELJI UGLJEN. KAKO JE BILO ODRASTATI MEĐU TROJICOM BRAĆE? PRISJETITE SE SVOJEG DJETINJSTVA PROVEDENOG U ZAGREBU.
Bilo je suludo i predivno. Naravno, budući da sam ja najstariji, što god bi oni zakuhali, ja sam bio kriv, ali to i nije toliko loše: naučio sam snositi odgovornost u životu. Uvijek smo se dobro slagali i družili, pa nas na kvartu zovu braća Dalton. Moja braća su moji najveći prijatelji, i sretnik sam štoimam trojicu braće. Svi za jednoga, jedan za sve. A moje djetinjstvo bilo je prekrasno. Odrastao sam na Vrbanima, s hrpom djece, cijele dane smo se igrali po vani i naganjali loptu. Današnji klinci vise pred televizorima i igricama, a mi smo to radili tek kada bismo se izdivljali za dana. No opet, vjerojatno je mom ocu moje odrastanje bilo čudno, kao što se ja čudim današnjoj djeci. Generacijska je razlika poprilično učestala stvar.
BISTE LI SVOJEM SINU VOLJELI PRIUŠTITI JEDNAKO ODRASTANJE – MEĐU PUNO BRAĆE I SESTARA?
Volio bih. Budemo li u stanju to sami sebi priuštiti. Dječja buka i cika obogaćuju svaku kuću. Što više djece, to više buke; što više buke, to više sreće. To znam iz iskustva.
ŠTO SMATRATE NAJVEĆIM IZAZOVOM ZA DANAŠNJE RODITELJE?
Mislim da je najveći izazov usmjeriti djecu u smjeru toga da budu zdrava, obrazovana, normalna, empatična ljudska bića. Da koriste svoju glavu i ne daju se isprogramirati društvom i "trendovima."
ŠTO SU TRI NAJVAŽNIJE STVARI KOJE SVAKO DIJETE TREBA IMATI?
Bilo bi lijepo da ima roditelje i prijatelje.
NA KRAJU, OTKRIJTE NAM IMATE LI NEKE NADOLAZEĆE PROJEKTE? GDJE ĆEMO VAS OVE GODINE MOĆI GLEDATI?
Imam više nadolazećih projekata i ponuda, ali ne volim pričati o budućim poslovima dok ne krenu. Kada se krenu realizirati, znat ćete.
– 16.03.2015.-
