Mama

Andrijana Subotić Pjajčik: Svaki dan nosi nova iznenađenja

Uspješna ste dizajnerica, to možemo reći, a što biste rekli i kako biste se opisali kao majka? Nije to lako pitanje, ali pokušajte…

Kad sam to upitala stariju kćer Irinu, ona je rekla: „Super si mama, iako si pod stresom, još si uvijek dobra…“

Sad ste već iskusna, dvostruka majka. Starija kći Irina ima već osam i pol godina, a i mlađa Erna je već prava curka od tri i pol godine. Kakvi su bili Vaši majčinski počeci, kako ste se snalazili u tada novoj ulozi, sjećate li ih se uopće?

Ja sam svoju i prvu i drugu trudnoću doslovno prehodala od radionice do dućana, do zadnjeg dana sam radila, nisam mirovala, a nakon oba porođaja, gotovo da sam nakon tri tjedna sjela za stroj i dalje nastavila s radom. Nisam imala svoj klasični rodiljni kao druge mame, djeca su sa mnom bila cijelo vrijeme u mom poslu, a i moj muž Robert je puno pomogao, jer kako sam u to vrijeme bila kao one man show sama u svom poslu, bojala sam se uzeti odmor, dakle posao nije trpio. Jednu sam reviju odradila s trbuhom, na drugoj je već Irina bila sa mnom iza stagea jer sam dojila.

Sad kad su iza Vas dvije bebačke faze, kad ste okusili i ovu školsku, predpubertetsku fazu – recite nam koja Vam je bila najlakša, koja najteža, u kojoj ste najviše uživali?

Najbolje su faze kad djeca idu u vrtić, Erna koja ima tri i pol je u vrtiću, a Irina ide u drugi razred, i to nije jednostavno kako sam zamišljala, nisam očekivala da ćemo i mi roditelji morati ponovo u školu. Vrtić je zakon!

Strepite li od puberteta? U jednom ćete trenutku imati dvije cure u pubertetu…

Ne znam, jednom mi je teta u vrtiću rekla da su djeca uvijek u nekoj fazi. Biti roditelj veliki je  posao koji se stalno usavršava i uči, kako djeca rastu tako moramo i mi, moramo se obrazovati da bismo ih mogli razumjeti .

Uza sve iskustvo, uspije li curkama još uvijek iznenaditi Vas – bilo pozitivno ili negativno?

O da, svaki dan nosi nova iznenađenja, ne mogu predvidjeti  dječje reakcije na neke situacije.

Vjerojatno biste mogli napisati esej o svakoj, ali recite nam ukratko kakve su Vaše kćeri?

Irina je temperamentna, kažu svi na mene, jako osjećajna i pravična, ima smisla za ples i glumu, a Erna je mala mudrica, ponekad svojim reakcijama djeluje zrelije od Irine, ali je i pravi borac, nepopustljiva, zna što hoće.

Za umjetničke duše poput vas dizajnera često pomislimo da su za ležerniji i moderniji pristup roditeljstvu, nikako strogi. No, recite nam je li to uistinu tako u Vašem slučaju?

Dosta smo otvoreni i muž i ja, kako dosta putujemo i komuniciramo s raznim ljudima, tako i naša djeca svašta vide i čuju, informirana su o svemu, što su primijetili i nastavnici kod Irine, to mi je jako drago. Što se tiče strogosti – neki red ipak mora postojati. Ja kao kreativac ne mogu si baš tempirati vrijeme svoje inspiracije i ostvarivanja ideja, pa kad sam u tom raspoloženju, onda ipak moj povišeni ton  djeluje.

Kako postavljate granice? Istina, lakoća postavljanja granica ovisi i o djeci, ali opet, roditelji su ti koji biraju način.

Pokušavamo razgovarati i objasniti, tu je muž bolji, ima više strpljenja. Ali današnja djeca jesu zahtjevna i ako želite da vas poslušaju, morate biti jako strpljivi da im sve argumentirate, a to nije lako ako vam se žuri…

Ne moramo Vas pitati jesu li Vam Irina i Erna inspiracija za Vaš rad jer, na kraju krajeva, kao dokaz imate cijelu kolekciju za djevojčice. Je li Vam nekako prirodno došlo da napravite tu kolekciju ili Vas je možda Irina i sama potaknula na to?

S obzirom na to da imam dvije djevojčice, bilo mi je prirodno da napravim kolekciju za njih, sad ipak imam žive lutkice… Starija kći je uvijek nakon moje revije poželjela isti takav komad i za sebe, i moram reći kad je dobila kaputić kao iz jedne moje kolekcije u šetnji gradom, djevojke su komentirale: Gle malu kako ima dobar kaput ‒ i ja bih takav veliki!

Intervju u cjelosti objavljen u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(siječanj 2016.)