Rubens je vesela beba ili se barem nama tako čini? Nedavno je navršio četiri mjeseca. Kako ga doživljavate, čime vas oduševljava?
Rubens i jest vesela beba, barem zasad pokazuje više taj veseli i optimistični karakter. Budi se s osmijehom i zaspi s osmijehom. Dok sam bila trudna, nisam uopće mogla zamisliti kakav će biti i stvarno se oduševljavam svaki dan nečim novim. Lijepa mi je ova faza otkrivanja. Ja isto otkrivam kao i on, dan po dan… Sad je u fazi otkrivanja nogica, danas je probao jesu li jestive. (smijeh)
Biste li rekli da je zahtjevna beba? Traži li puno pažnje i blizine, ili se zna i sam zabavljati?
Kako je on moje prvo dijete, ne mogu raditi neke usporedbe, ali po pričama drugih mama mogu reći da i nije neka zahtjevna beba. Nije imao grčiće, rijetko je grintav, a čak i kad zaplače, brzo se smiri. Ali voli da mu se priča u lice, viče kad se udaljimo. Vrlo je radoznao, voli pokret i nove stvari.
Glumac kao zanimanje, čini nam se, dobro dođe kad treba zabaviti bebu željnu akcije, stalne pažnje. Jeste li se koristili kakvim glumačkim trikovima da biste zabavili Rubensa? I njemu gluma već dobro leži, primijetili smo!
Hahahahaha! Baš su se neki kolege šalili kako ove godine ima toliko djece glumaca da će popuniti dvije klase na Akademiji. (smijeh) Nisam još koristila nikakve glumačke vještine, ali jedva čekam valjanje po podu, igranje u pješčaniku, trčanje za loptom po travi, kupanje u moru… Baš me raduje što ću ponovo proživjeti djetinjstvo, makar s druge strane.
Kako ste se snašli u majčinskoj ulozi? I kako se osjećate u toj ulozi?
Moji prijatelji kažu da se nije mnogo toga promijenilo, samo sam više s njim, a manje s njima. Hahahaha! Na početku mi je bilo neobično da sam baš ja ta koja ga je rodila, i neko sam se vrijeme samo čudila. Čudila sam se sebi, njemu… Baš što kažu ljudi ‒ čudo života! A sada sam već vrlo spretna, znam što treba u kojem trenutku, smirena sam u svim situacijama. Malo jesam umornija nego inače, ali radost što sam njegova mama je golema, nekad suluda.
Što Vas je najviše iznenadilo u cijeloj toj priči o majčinstvu? Ispričajte nam koju anegdotu!
Pa, prvih mjesec dana me iznenadilo. Jako se rijetko priča o tome kako se mame osjećaju, koliko je velik taj emotivni sraz, čak veći nego u trudnoći ‒ taj osjećaj između straha i neopisive sreće. Čak sam i rekla svojim prijateljicama da su mi to prešutjele i ispričala se za svaki put kad ih nisam razumjela. Mislila sam da je floskula, ali zaista ne znaš ništa dok ne dobiješ svoje.
Za majku četveromjesečne bebe ne izgledate nimalo neispavano! Dapače, izgledate vrlo svježe, fit i puni energije! Je li tajna u majčinstvu ili je Rubens spavalica?
Oooooo, hvala puno! Lijepo je to čuti, iako mislim da je daleko od istine, hahahahaha. Rubens nije neka spavalice i vrlo je aktivan, međutim ja oduvijek imam viška energije. Ovaj put ju barem fino kanaliziram, hahahaha. Mislim da mi je puno pomoglo i to što sam bila vrlo aktivna tijekom trudnoće, vježbala u Body i Mind studiju kod Mirele Anić (od ovoga tjedna počinjem ponovo s prilagođenim vježbama za mame) i išla na tretmane New life u Bliss studio kod Jasminke Herceg. U Blissu su me toliko razmazili da sam postala ovisna. (smijeh)
Puno je vaših kolegica, ujedno i prijateljica, nedavno rodilo ili ih to očekuje. Je li lakše kad imate s kime podijeliti takva iskustva, požaliti se, veseliti sitnicama…?
Ne mogu vam ni opisati koliko sam sretna što sam cijelo ovo vrijeme imala društvo. I to ne bilo kakvo društvo nego zaista dobre prijateljice s kojima sam prolazila svaki dan. Što god me zanimalo i mučilo u trudnoći, ili ako sam samo trebala razgovor, one su bile na raspolaganju, a i ja njima. Tako je i danas s bebama. Mogu im se obratiti s najglupljim pitanjem, one će mi dati najpametniji odgovor. Sretna sam što će nam djeca odrastati zajedno, jer su moje prijateljice ljudi u kakve bih ja voljela da se Rubens ugleda.
Hoćete li iskoristiti roditeljski dopust do kraja ili ste već pomalo počeli raditi?
Nisam još počela raditi, ali brzo sve to prolazi, tako će i ovih šest mjeseci prohujati… Trenutačno je on moja najljepša predstava koja raste u izvedbi svaki dan!
Rekli ste nam da ste Rubensa donedavno dojili, ali da sad već papa kašice. Kako to da ste se odlučili ne dojiti do barem šest mjeseci? Je li Vam bilo prenaporno? Zanima nas Vaš stav, jer mi uvijek kažemo – mama uvijek zna najbolje!
Jako sam ga htjela dojiti koliko bi god dugo on htio, međutim nismo se uskladili, čini se. Imala sam i mlijeka i bilo je divno gledati kako raste samo zahvaljujući onome što ti proizvedeš, no nakon nekog vremena nije išlo. Uvela sam dohranu, i na svoje razočaranje shvatila da je bio gladan, nije vukao dovoljno. Jako sam se grizla zbog toga, baš zato što se o dojenju toliko priča, kao da sam loša mama ako ne dojim dijete do druge godine. Ali,onda sam negdje presjekla i vidjela da je on dobro i da se ne trebam zbog toga gristi. Ja mislim da je dobra mama ona koja je dobra i prema sebi, jer ako si ti dobro, i beba je dobro.
Vaš je suprug Šveđanin, dolazi iz jednog podneblja poprilično drukčijega od ovoga našega. Slažete li se oko stavova u vezi s odgojem? Imate li ipak katkada rasprave koje proizlaze baš iz različitog podrijetla?
Mi, istina, dolazimo iz različitih podneblja, ali smo vrlo slično odgojeni. Temelji koje su nam dali naši roditelji vrlo su slični. A sve one razlike koje imamo, a imamo i njih mnogo, prihvatili smo kao bogatstvo koje ćemo dati i našem sinu. I prije nego što smo se vjenčali, i evo sada dobili dijete, razgovarali smo o svemu što će uslijediti. Nekad smo bili ujednačeni, a nekad nismo, no uvijek bismo našli zajednički jezik. Zato ga i volim, što uvijek mogu biti ja a da mi on to nikad ne zamjeri.
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe. (listopad 2015.)
